Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Eustorgije - 18. rujan

Sveti Eustorgije

Sveti Eustorgije I (Eustorgius, Estorgio), biskup Milana, rođen je u plemenitoj grčkoj obitelji na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. Bio je carev poslanik u Milanu, a 343. izabran je za devetog biskupa Milana kao nasljednik biskupa Protazija. Otputovao je u Carigrad kako bi njegov izbor potvrdio car Konstantin Veliki. Car mu je tada poklonio relikvije sveta Tri kralja. Prema legendi iz 12. stoljeća Eustorgije ih je 344. dopremio u Milano u velikom mramornom sarkofagu, na kolima koja su vukle dvije male krave. Te relikvije kasnije je u Köln prenio rimsko-njemački car Fridrik I. Barbarossa i darovao ih 1164. kölnskom nadbiskupu Rainaldu von Dasselu. Dio tih relikvija vraćen je 1904. u milansku baziliku svetog Eustorgija. Biskup Eustorgije održao je dvije sinode, od 345. do 346. i od 347. do 348. Započeo je s izgradnjom crkava i bazilika u Milanu.

Bio je veliki protivnik arijanskog krivovjerja i zbog toga ga je sveti Atanazije prozvso „braniteljem vjere“. Sveti Ambrozije dao mu je časni naziv „ispovijedoca“, a njegovo ime uključeno je u ambrozijanski obred. Preminuo je oko 350. u Milanu. Pokopan je u crkvi koja je kasnije nazvana po njemu (bazilika svetog Eustorgija), a njegove relikvije nalaze se pod glavnim oltarom. Već u 5. stoljeću spominje se kao crkveni velikan vrijedan štovanja. Sveti Eustorgije pripada u skupinu od četiri milanska biskupa koje je vjernički puk od najranijih dana štovao kao svece (sveti Dionizije Milanski, sveti Ambrozije, sveti Simplicijan). Po nekim izvorima živio je i upravljao milanskom crkvom ranije, od 315. do 331. Prema podacima iz 14. stoljeća u Milanu mu je bilo posvećeno pet crkava. Štuju ga naročito u milanskoj nadbiskupiji, u Milanu, gradu Arcoreu (Lombardija) i u švicarskoj biskupiji Lugano.