Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blažena Laura Vicuna - 3. rujan

Blažena Laura Vicuna

Blažena Laura del Carmen Vicuna Pino, mala salezijanka, čileanska i argentinska blaženica, zaštitnica Argentine, rođena je 5. travnja 1891. u čileanskom glavnom gradu Santiagu kao prva kći časnika Joséa Dominga Vicune i domaćice Mercedes Pino. Njezin otac bio je potomak ugledne obitelji, rođak prvog nadbiskupa Santiaga, Emanuela Vicune. U Čileu je tada bjesnio građanski rat, a Santiago je postao poprište političkih i vojnih sukoba pa je djevojčica krštena tek godinu dana kasnije, 24. svibnja 1892. Njezin otac bio je prognan iz Santiaga pa se obitelj morala preseliti na jug, u Temuco, glavni grad čileanske provincije Cautín. José Vicuna preminuo je 1894, a nekoliko mjeseci poslije njegove smrti rodila se i druga djevojčica, Julia Amanda. Majka Mercedes našla se tako sama s dvije male kćeri, suočena s očajem i gladi. Obitelj se 1899. preselila u obližnju argentinsku provinciju Neuquén, gdje je majka najprije pronašla mjesto kao domaćica na jednoj farmi. Nakon pola godine susrela je Manuela Moru i zaposlila se na njegovom imanju na obalama rijeke Quilquihué. Postala je njegovom nevjenčanom ženom, a on je obećao da će plaćati školovanje njezinih kćeri. Mercedes je u siječnju 1900. smjestila kćeri na školovanje i odgoj u mali misionarski salezijanski dom Kćeri Marije Pomoćnice u naselju Junín de los Andes (provincija Neuquén, zapadna Argentina). Laura se tamo izvrsno snašla, a dom je prozvala svojim „rajem“. Bila je uzorna, vedra i pobožna učenica, predana molitvi i spremna na svaku žrtvu. Časne sestre su ubrzo shvatile da je Laura izuzetna djevojčica. Slušajući vjeronaučne poduke shvatila je da njezina majka živi u grijehu i to ju je jako pogodilo. Tada je još više utonula u molitve i žrtve za mamino obraćenje. Primila je 2. lipnja 1901. prvu pričest, ali je postala neizmjerno tužna kad je vidjela da se njezima majka ne pričešćuje. Za vrijeme praznika provedenih kod majke Manuel Mora se prema Lauri ponašao grubo i nasrtljivo, a kad se ona usprotivila njegovim nasrtajima, istukao ju je i odlučio da više djevojčicama neće plaćati daljnje školovanje. Ravnateljica doma pokazala je razumijevanje te je i bez školarine ponovno primila sestre Vicuna. Sestre su krizmane 29. ožujka 1902. Majka je bila prisutna, ali se opet nije pričestila. Laura je napisala molbu za ulazak u postulaturu Kćeri Marije Pomoćnice, ali sestre su joj objasnile da je još premlada.

Tada se zavjetovala na čistoću, poslušnost i siromaštvo, a svoj život potpuno posvetila Isusu. Odlučila mu je predati svoj život i dobrovoljno prihvatiti smrt, u zamjenu za mamino obraćenje i spas. Do rujna 1903. ozbiljno se razboljela od tuberkuloze, a nije joj pomogao ni boravak kod majke. Ponovno se s majkom vratila u Junín. Za njima je u siječnju 1904. stigao Mora i nastavio sa svojim nasrtajima i zlostavljanjima. Tada je u pijanom stanju 14. siječnja istukao Lauru tako da je pala u nesvijest. Laura se u teškom stanju vratila sestrama, ispovjedila se i obnovila svoju ponudu kojom predaje svoj život za majčino obraćenje. Pozvala je 22. siječnja 1904. majku i prenijela joj svoj zavjet: „Mama, ja umirem! Sama sam to tražila Isusa. Skoro će dvije godine kako sam mu ponudila svoj život za tebe, da se ti vratiš vjeri. Mama, hoću li prije smrti dobiti radost da te vidim obraćenu?“ Majka je tada Lauri obećala potpunu promjenu svojeg života. Laura je tada izrekla svoje posljednje riječi: „Hvala, Isuse! Hvala, Marijo! Sad umirem sretna!“ Na njezinom sprovodu majka Mercedes primila je sakramente pomirenja i euharistije, a potom zauvijek ostavila nasilnika. Laura Vicuna preminula je 22. siječnja 1904. u Junínu de los Andes. Blaženom ju je 3. rujna 1988. proglasio papa Ivan Pavao II. Zaštitnica je Argentine, mučenika, žrtava nasilja i incesta. Posvećene su joj crkve i kapele u Argentini, Čileu i Filipinima. Njezine relikvije počivaju u kapeli Kćeri Marije Pomoćnice u argentinskom gradu Bahía Blanca (jugozapad provincije Buenos Aires).