Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi Jacques Désiré Laval - 9. rujan

Blaženi Jacques Désiré Laval

Blaženi Jacques Désiré Laval, francuski svećenik, redovnik spiritanac, misionar i apostol Mauricijusa, rođen je 18. rujna 1803. u malom selu Crothu (departman Eure, Normandija), kao četvrto dijete u pobožnoj obitelji uspješnog zemljoposjednika i seoskog načelnika Jacquesa Lavala i njegove supruge Suzanne Delérablée. Imao je brata blizanca Michela koji je živio samo desetak dana, a majku je izgubio sa sedam godina. Jacquesov stric Nicolas Laval bio je župnik u obližnjem selu Tourville-la-Campagne. Osnovnu školu Jacques je polazio u Evreuxu. U Parizu se školovao od 1817, a 21. kolovoza 1830. završio je studij medicine. Kao liječnik je djelovao u rodnoj Normandiji, u naseljima Saint-André-de-l’Eure i Ivry-la-Bataille. Liječnički posao obavljao je s velikom revnošću i dobrotom. Susret sa siromasima, koji nisu imali mogućnost liječenja, snažno ga je pogodio i to je iskustvo promijenilo smjer njegovog života. Nakon teškog pada s konja odlučio se za duhovni poziv. U Parizu je 1834. stupio u bogosloviju, a za svećenika je zaređen 22. prosinca 1838. Od siječnja 1839. djelovao je kao župnik u Pintervilleu (departman Eure, Normandija), gdje je ostao dvije godine. U sebi je otkrio misionarski poziv i želju za naviještanjem evanđelja u nekoj dalekoj zemlji. Stupio je u Misijsku družbu Svetog Duha (spiritanci) i 14. rujna 1841. otputovao na otok Mauricijus u Indijskom oceanu, oko 800 kilometara istočno od Madagaskara. Godine 1839. na Mauricijusu je ukinuto ropstvo i 70 tisuća robova steklo je slobodu. Bili su to siromašni, neobrazovani, uglavnom nezaposleni ljudi, pripadnici nižih prezrenih klasa.

Otac Laval zdušno se brinuo za te bivše robove, s kojima je postupao kao sa svojom braćom i sestrama, nastojeći im vratiti izgubljeno dostojanstvo. Smjestio se u jednu daščaru pored katedrale u Port Louisa, glavnom gradu Mauricijusa. Naučio je njihov jezik i napisao katekizam na tom francusko-kreolskom jeziku. Liječio ih je i okupljao u živu kršćansku zajednicu, obogaćujući njihov duhovni život sakramentima krštenja, euharistije i ženidbe. Naročito je kod njih razvijao pobožnost prema Majci Božjoj. Otac Laval postao je apostol domorodaca, ne praveći razliku među različitim rasama i religijama. Smatra se da je na kršćanstvo obratio više od 60 tisuća ljudi. Bio je nositelj obnove u poljodjelstvu, medicini i prosvjeti. Za ostvarenje njegovih ideala bilo je potrebno mnogo odricanja, hrabrosti i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Često je znao govoriti: „Učinimo što možemo, a dobri Bog će učiniti ostalo.“ U njegovim nastojanjima i podvizima pomagali su mu i predvodnici drugih vjerskih pokreta, muslimani, budisti i hinduisti. Shrvan mnoštvom briga i poslova, preminuo je 9. rujna 1864. u Port Louisu. Njegovom sprovodu bilo je nazočno oko 40 tisuća ljudi, pripadnici različitih rasa i religija. Pokopan je u crkvi Svetog Križa u Port Louisu. Blaženim ga je proglasio 29. travnja 1979. papa Ivan Pavao II. kao prvog blaženika među spiritancima. Veliki papa Poljak posjetio je 14. listopada 1989. Lavalov grob u Mauricijusu, a to je učinio i papa Franjo 9. rujna 2019. Dan Lavalove smrti postao je u Mauricijusu nacionalnim pratnikom, a njegov grob obilazi i časti mnoštvo pripadnika svih religija, oko 8 tisuća hodočasnika svakog tjedna. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Zaštitnik je liječnika, misionara i robova. Od 12. ožujks 1968. njegov voljeni Mauricijus neovisna je država.