Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Tobija - 13. rujan

Sveti Tobija

Sveti Tobija (Tobias, hebrejski Jahve je dobar), sin Tobita i Ane, junak je starozavjetne Knjige o Tobiji. Knjiga o Tobiji zapravo je povijest jedne obitelji. Tobit je bio ugledan, pobožan i bogobojazan Židov iz Ninive i spremno je vršio djela milosrđa. Unatoč zabrani asirskog kralja Sanheriba Tobit je, poslušan Božjem zakonu, kradomice pokapao svoje drugove, zarobljene Židove, iza gradskih zidova Ninive. Tobit je oslijepio. Njegov rođak Raguel u gradu Ekbatani (Medija) imao je nesretnu kćer Saru koju je opsjeo sotona i poubijao sve njezine muževe. I Tobit i Sara molili su smrt jer više nisu željeli patiti. Bog im je poslao svojeg poslanika, arkanđela Rafaela, koji im je pripremio veliku radost i utjehu. Prerušeni Rafael pratio je Tobitovog sina Tobiju na njegovom putu u Mediju (zanimljivo je da se u njihovoj pratnji pojavljuje i vjerni pas). Uputio je Tobiju kako će vratiti vid ocu i Saru osloboditi od sotone.

Pošto je uz Rafaelovu pomoć postigao i jedno i drugo, Tobija se oženio Sarom. I Tobit i Tobija doživjeli su visoku starost u okrilju Božje milosti. Knjiga Tobijina iznosi i proročanstvo o povratku zarobljenih i prognanih Židova u domovinu. Djelo želi pokazati kako Bog vodi ne samo velike povijesne događaje nego i pojedine obitelji, te kako obilno nagrađuje dobročinstva i milostinju. Knjiga ima poučni karakter i želi posvjedočiti čudesnu Božju pomoć onima što se u njega pouzdaju. Po uzoru na svoje glavne junake želi ljude privesti vjernosti i zakonu. Pisana je u 4. ili 3. stoljeću prije Krista. Djelo je vjerojatno napisano na hebrejskom ili još vjerojatnije na aramejskom jeziku. Sveti Jeronim je u 4. stoljeću još imao aramejski predložak za svoj prijevod, ali je do nas došlo samo u grčkom prijevodu. Tobiju kao svojeg zaštitnika štuju hodočasnici, putnici, očni bolesnici i ljubitelji pasa, a njegovog oca Tobita pogrebnici. Odlomci iz Knjige Tobijine često se čitaju na vjenčanjima jer govore o čistoći braka.