Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Teodor iz Canterburyja - 19. rujan

Sveti Teodor iz Canterburyja

Sveti Teodor iz Canterburyja (Theodore of Canterbury), redovnik, poznat i kao Teodor iz Tarza, osmi nadbiskup Canterburyja, rođen je 602. u Tarzu, rodnom mjestu svetog Pavla (Cilicija, danas južna Turska). Bio je grčkog podrijetla, a njegovo djetinjstvo obilježio je bizantsko-perzijski rat koji je opustošio bizantsku pokrajinu Ciliciju i okolna područja. Dobro je poznavao perzijsku i sirijsku kulturu, a školovao se u Antiohiji i Carigradu. Postao je stručnjak u različitim oblastima (astronomija, medicina, rimsko pravo, grčka retorika i filozofija). Učeni i pobožni redovnik, upoznao je dobro i latinsku literaturu, crkvenu i svjetovnu. Položio je redovničke zavjete u Rimu, gdje je neko vrijeme boravio među monasima iz kršćanskog Istoka. Papa Vitalijan poslao je Teodora 664. u Englesku kao sudionika sinode u Whitbyju (sjeverni Yorkshire), na kojoj je trebalo donijeti odluku o prihvaćanju rimske liturgije. Biskup Wilfrid iz Yorka zastupao je obnovu liturgije po rimskom uzoru dok se biskup Colmán iz Lindisfarnea borio za ostanak keltske liturgije. Tada je o ishodu spora odlučila argumentacija Teodora iz Tarza pa je na kraju pobijedila prorimska orijentacija. Kad je 664. preminuo tadašnji nadbiskup canterburyjski Deusdedit, Wighard, koji ga je trebao naslijediti, umro je u Rimu od srčanog udara za vrijeme pomazanja. Papa Vitalijan tada je na preporuku svojeg savjetnika Adriana za novog nadbiskupa Canterburyja posvetio 26. ožujka 668. Teodora iz Tarza.

Teodor je krajem svibnja 669. stigao u Englesku. Adrian, Teodorov najbliži suradnik, postao je tada opatom samostana svetog Augustina u Canterburyju (Kent, jugoistočna Engleska). Nadbiskup Teodor proputovao je cijelu Englesku. Na brojnim sinodama između 672. i 684. uspio je u Engleskoj urediti jedinstvenu, dobro organiziranu Crkvu koja je pod njegovim vodstvom doživjela puni procvat i postala neovisna od tamošnjih velikaša. Obnovio je crkveno pravo, utemeljio katedralnu školu u Canterburyju, imenovao nove biskupe i utvrdio granice biskupija koje su odgovarale političkim odnosima. Obnovitelj engleske Crkve, mirotvorac i pokretač „zlatnog razdoblja anglosaksonske naobrazbe“, postao je prvi canterburyjski nadbiskup kojem su bile podređene sve „crkve Angla“. Mnogi od njegovih učenika postali su benediktinski opati na jugu Engleske. Preminuo je 19. rujna 690. u Canterburyju. Pokopan je u opatiji svetog Augustina u Canterburyju.