SVECI MJESECA - TRAVANJ
1 | Uskrsni ponedjeljak |
1 | Sveti Hugo |
1 | Sveta Marija Egipatska |
1 | Sveti Venancije |
1 | Blaženi Karlo Austrijski |
2 | Sveti Franjo Paolski |
2 | Sveti Franjo Coll Guitart |
2 | Sveti Dominik Tuoc |
3 | Sveti Richard iz Chichestera |
3 | Blaženi Piotr Edward Dańkowski |
3 | Sveti Pedro Calungsod |
4 | Sveti Izidor Seviljski |
4 | Blažena Aleta |
4 | Sveti Benedikt Moro |
5 | Sveti Vinko Ferrer |
5 | Sveta Julijana iz Liègea |
5 | Sveta Maria Crescentia Höss |
6 | Sveti Celestin I. |
6 | Sveti Eutihije |
6 | Blaženi Michele Rua |
7 | Bijela nedjelja |
7 | Sveti Ivan de La Salle |
7 | Sveti Hermann Joseph |
7 | Sveti Henry Walpole |
8 | Sveta Julija Billiart |
8 | Sveti Albert Jeruzalemski |
8 | Blaženi August Czartoryski |
9 | Sveta Marija Kleofina |
9 | Blaženi Toma iz Tolentina |
9 | Sveti Hagaj |
10 | Sveti Mihael de Sanctis |
10 | Sveti Ezekijel |
10 | Sveta Magdalena od Canosse |
11 | Sveti Stanislav |
11 | Sveta Gemma Galgani |
11 | Blažena Elena Guerra |
12 | Sveti Josip Moscati |
12 | Sveti Julije I |
12 | Sveti Zeno iz Verone |
13 | Sveti Hermenegildo |
13 | Sveti Martin I |
13 | Blažena Margherita iz Castella |
14 | Sveta Lidvina |
14 | Sveta Terezija de Los Andes |
14 | Sluga Božji Alojzije Palić |
15 | Sveti Benedikt Josip Labré |
15 | Sveti Damjan De Veuster |
15 | Sluga Božji Petar Barbarić |
16 | Sveta Bernardica Soubirous |
16 | Blaženi Arcangelo Canetoli |
16 | Sveti Aron |
17 | Sveta Kateri Tekakwitha |
17 | Blažena Mariana od Isusa Navarro |
17 | Blaženi Rudolf iz Berna |
17 | Sveti Inocent iz Tortone |
18 | Blažena Marija od Utjelovljenja |
18 | Blažena Marija Ana Blondin |
18 | Sveta Debora |
19 | Sveti Leon IX. |
19 | Sveti Ekspedit iz Melitene |
19 | Sveti Natan |
20 | Sveta Agneza iz Montepulciana |
20 | Blaženi Simone Rinalducci |
20 | Sveti Anicet |
21 | Sveti Anzelmo |
21 | Sveti Román Adame Rosales |
21 | Sveti Joseph Vaz |
22 | Sveti Konrad von Parzham |
22 | Sveti Kajo I, papa |
22 | Sveti Leonida |
22 | Sveti Teodor Sikeot |
23 | Sveti Juraj |
23 | Sveti Adalbert Praški |
23 | Blaženi Egidije Asiški |
23 | Blažena Terezija Marija od Križa Manetti |
24 | Sveti Fidelis |
24 | Sveta Marija Eufrazija Pelletier |
24 | Sluga Božji Egidije Bulešić |
25 | Sveti Marko |
25 | Sveti Petar od svetog Josipa Betancur |
25 | Blaženi Benedikt XII |
26 | Blaženi Jakov Zadranin |
26 | Majka dobrog savjeta |
26 | Sveti Pashazije Radbert |
26 | Sveti Anaklet |
27 | Blažena Ozana Kotorska |
27 | Sveta Zita |
27 | Sveti Antim iz Nikomedije |
28 | Sveti Petar Chanel |
28 | Sveti Ljudevit Montfortski |
28 | Sveti Pavao Pham Khac Khoan |
29 | Sveta Katarina Sijenska |
29 | Sveti Petar Veronski |
29 | Sveti Hugo iz Clunyja |
30 | Sveti Pio V. |
30 | Sveti Josip Benedikt Cottolengo |
30 | Blažena Paulina von Mallinckrodt |
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Svetac dana - Sveta Katarina Sijenska
Današnja sveta zaštitnica je velika Katarina Sijenska (Caterina da Siena), dominikanska trećoretkinja, mističarka i crkvena naučiteljica. Rodila se 25. ožujka 1347. kao Caterina Benincasa, predzadnje od dvadesetpetero djece bojadisara sukna, u prekrasnom toscanskom gradu Sieni. Sa 17 godina ušla je protiv volje obitelji u dominikanski samostan trećoretkinja. Bila je glasovita po brojnim objavama, ekstazama, viđenjima i stigmama. Nije imala formalne izobrazbe, ali je svojom neodoljivom duhovnošću, dobrotvornim radom i apostolskim žarom stekla poštovanje crkvenih dostojanstvenika, vladara i umjetnika. Vodila je trajnu brigu o siromasima i nevoljnicima, kad je Italijom harala kuga (1374), dvorila je bolesnike, a deset posljednjih godina života provela je na putovanjima. Borbenog i aktivnog duha, odlučna i hrabra žena, svima je ulijevala pouzdanje, dopisivala se s uglednim ljudima tadašnje Europe i znatno utjecala na crkvene i političke događaje svoga vremena (sklapanje mira između Firence i pape Grgura IX, vraćanje pape iz Avignona u Rim, priopćenja neba rimskoj kuriji itd.). Bolno je je pogodio početak zapadnog raskola i zauzela se za papu Urbana VI.
Pisala je duhovna i mistična djela na talijanskom jeziku te pripada velikim imenima talijanske srednjovjekovne književnosti. Ujedinila je na jedinstven način snažnu osobnost, mistično štivo i etičko-političko djelovanje, meditacije o Kristovoj žrtvi s napisima o radostima kršćanskog života. Ističe se njezino djelo „O božanskom nauku“ ili „Dijalog o božanskoj providnosti“, prožeto osebujnim žarom, snažnim metaforama, svježim slikama i jezgrovitim izrazom. Njezina „Pisma“ odlikuju se ekstatičnim i energičnim stilom, neobičnom slikovitošću i snažnim jezikom. U središtu Katarininih djela vječno je načelo ljubavi, ali ne samo kao odnosa pojedinca prema Bogu, nego i kao stajališta prema Crkvi, čovjeku i cijelom svijetu. Ona je živa sudionica u zbivanjima svoga doba i zagovornica slobodnog pristupa duhovnim problemima. Preminula je na današnji dan, 29. travnja 1380, u Rimu. Svetom ju je 1461. proglasio papa Pio II, a naučiteljicom Crkve 1970. papa Pavao VI. Zazivaju je kod bolesti, tjelesnih boli, požara, pobačaja, seksualnih napasti, iskušenja, a zaštitnica je Europe, Italije, vatrogasaca, bolničarki, dadilja, bolesnika, osoba ismijavanih zbog pobožnosti, rodne Siene te mnogih biskupija, naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta.
Slika: Sveta Katarina Sijenska
Slika: Sveta Katarina Sijenska
Slika: Sveta Katarina Sijenska
Slika: Sveta Katarina Sijenska
Slika: Sveta Katarina Sijenska
Slika: Sveta Katarina Sijenska
Slika: Sveta Katarina Sijenska
Svetac dana - Sveti Petar Veronski
Sveti Petar Veronski (Pietro da Verona) ili Petar Mučenik (Pietro Martire), talijanski svećenik, dominikanac i mučenik, rođen je oko 1205. u Veroni (Veneto), kao Pietro Rosini, u krivovjernoj, katarskoj obitelji. Nazivaju ga i „drugim Pavlom“ jer je od krivovjerca postao istaknutim zastupnikom prave vjere. Kad je Pietru bilo sedam godina, jedan ga je rođak upitao što uči u školi. Mališan je odgovorio „Vjerovanjem“, a rođak mu je gorljivo počeo tumačiti katarsko krivovjerje o starozavjetnom bogu zla i o novozavjetnom bogu dobra. Mali Pietro branio je već tada nauk o jednom Bogu koji je sve stvorio, i duhovni i materijalni svijet, a sve što je stvoreno pripada dobru. Pietro se školovao na sveučilištu u Bologni, a 1221, još za života svetog Dominika, stupio je u dominikanski red. Od 1232. do 1234. pastoralno je djelovao u Milanu i Veneciji, osnivao Marijine bratovštine i vjerske udruge. Oko 1234. papa Grgur IX. imenovao ga je inkvizitorom za sjevernu Italiju. Promicao je vjerski život i ustrajno branio pravu vjeru od katarske hereze. Kao propovjednik i branitelj evanđelja djelovao je od 1236. u Rimu, Firenci, Bologni, Genovi i Comu, a svoju djelatnost širio je po cijeloj sjevernoj Italiji, osobito u Mantovi, Paviji, Bergamu i Ceseni. Službovao je kao prior u dominikanskim samostanima u Astiju (1240) i Piacenzi (1241), a zatim je stigao u Milano, središte svojeg djelovanja. Svojim jasnim, uvjerljivim propovijedima pridobio je srce puka, a pripisuju mu se moga obraćenja, čudesa i proroštva. Papa Inocent IV. povjerio mu je borbu protiv manihejskog krivovjerja, a on je predosjećao svoju mučeničku smrt.
Kao žrtva heretičke zavjere uhvaćen je na Bijelu nedjelju, 6. travnja 1252, u šumi kod Sevesa (Lombardija), kad se vraćao iz Coma u Milano. Udarili su ga kosirom u glavu, a potom mu nožem proboli srce. Dok su ga zlotvori mučili, molio je Vjerovanje i ponavljao: „Gospodine, u ruke tvoje predajem duh svoj“. Svojim krvavim prstom napisao je na tlu: „Credo“ („Vjerujem“). Tada je umoren i njegov pratitelj i subrat Domenico. Pietrovo tijelo je nakon mučeničke smrti preneseno u Milano, gdje su ga pobožni vjernici trijumfalno dočekali. Njegove relikvije pohranjene su u mauzoleju bazilike svetog Eustorgija u Milanu, u kapeli Portinari. Odmah su ga počeli štovati kao sveca, a po njegovom zagovoru dogodila su se mnoga čuda i uslišanja. Pokajali su se i obratili i neki njegovi protivnici, među njima i jedan od njegovih ubojica, Pietro iz Balsama, zvani Carino, koji je postao dominikanac i kojeg Crkva časti kao blaženika. Papa Inocent IV. proglasio je Pietra iz Verone svetim već 25. ožujka 1253, tek 11 mjeseci nakon mučenikove smrti. Zazivaju ga kod nevremena, glavobolje i ozljeda glave. Zaštitnik je primalja, istražitelja, Verone te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta.
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Slika: Sveti Petar Veronski
Svetac dana - Sveti Hugo iz Clunyja
Sveti Hugo iz Clunyja (Hugues de Cluny), poznat i kao Hugo iz Semura (Hugues de Semur) i Hugo Veliki (Hugues le Grand), francuski benediktinski monah, opat Clunyja, rođen je 13. svibnja 1024. u naselju Semur-en-Brionnais (departman Saône-et-Loire, Burgundija, biskupija Autun), kao sin grofa Dalmacea (Dalmasa), gospodara Semura i Aremberge de Vergy. Sa 14 godina stupio je u opatiju Cluny (departman Saône-et-Loire), a s 15 se zaredio. Opat Clunyja bio je tada sveti Odilo, jedan od velikih reformatora katoličkog redovništva (pišemo o njemu u prilogu od 1. siječnja). Hugo je postao đakon s 18 godina, a za svećenika je zaređen 1044. i postavljen za priora. Postao je 1. siječnja 1049. šestim opatom Clunyja i na tom mjestu ostao do smrti, 1109. Jedan od najznačajnijih srednjovjekovnih uglednika, blizak mnogim tadašnjim europskim vladarima i papama, provodio je uspješno clunyjevsku obnovu.
Borio se protiv svjetovnog miješanja u crkvene poslove, protiv korupcije u redovima Crkve i trgovine crkvenim službama i povlasticama. Putovao je Engleskom, Njemačkom. Mađarskom, Poljskom, Italijom i Španjolskom. Utemeljio je i priključio reformatorskom pokretu više od 2000 samostana. Sudjelovao je na crkvenim saborima i stvorio clunyjevsku kongregaciju, udruženje svih reformiranih samostana. Oni su bili neovisni od biskupa i svjetovnih gospodara, podređeni samo nadopatu u Clunyju, koji je bio poslušan jedino papi. Hugo je pokrenuo 1088. izgradnju treće opatijske crkve, tada najveće crkve kršćanskog svijeta, nove bazilike u Clunyju, monumentalne građevine u obliku peterobrodne bazilike duge 187 m, s dvama poprečnim brodovima, vijencem apsidalnih kapela, romaničkim svodom i 8 zvonika (Cluny III). Bio je papinski poslanik i savjetnik devetorice papa, a posredovao je i kao mirotvorac među papom Grgurom VII. i carem Henrikom IV, kojem je bio krsni kum. Preminuo je 28. travnja 1109. u Clunyju. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Papa Kalist II. proglasio ga je svetim 6. siječnja 1120. Zazivaju ga kod groznice.
Slika: Sveti Hugo iz Clunyja
Slika: Sveti Hugo iz Clunyja
Slika: Sveti Hugo iz Clunyja
Slika: Sveti Hugo iz Clunyja
Slika: Sveti Hugo iz Clunyja
Slika: Sveti Hugo iz Clunyja
Slika: Sveti Hugo iz Clunyja
Slika: Sveti Hugo iz Clunyja
Slika: Sveti Hugo iz Clunyja
Slika: Sveti Hugo iz Clunyja
Slika: Sveti Hugo iz Clunyja
Slika: Sveti Hugo iz Clunyja
Slika: Opatija Cluny