Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Hermann Joseph - 7. travanj

Sveti Hermann Joseph

Sveti Hermann Joseph, njemački svećenik, redovnik premonstratenz (norbertinac) i mističar, rođen je 1150. u Kölnu, kao sin plemenitih ali siromašnih roditelja, grofa Lothara von Area i buduće svetice, Hildegund von Meer. Već je od djetinjstva duboko štovao Isusa i Mariju te se kretao u njihovom društvu kao u krugu naprisnijih prijatelja. O tim Hermannovim doživljajima kruže mnoge legende. I njegov nadgrobni spomenik u Steinfeldu prikazuje ga s djetetom Isusom u naručju. Prema predaji Hermann Joseph je bio tako blizak s Isusom da se s njim igrao već kao dječak. Već je u dvanaestoj godini, 1162, ušao u samostan premonstratenza (norbertinaca) u Steinfeldu (općina Kall, okrug Euskirchen, Nordhrein-Westfalen). Kao učenik boravio je nekoliko godina i u nizozemskom samostanu Mariëngaarde kod Halluma (Friesland). Kad se vratio u Steinfeld, obavljao je neko vrijeme službu blagovaoničara i sakristana, a bio je i vješt urar. Tada je njegova pobožnost prema Isusu, prisutnim u Euharistiji, još više porasla.

Kad je postao svećenik, službovao je u raznim ženskim samostanima cistercitskog i norbertinskog reda. U tim samostanima cvala je pobožnost Srcu Isusovom. Hermannu Josephu pripusuje se i po mnogima najstariji himan Srcu Isusovom, „Summi regis cor aveto“ („Zdravo, srce, velikoga kralja“). Hermann Joseph nastojao se u svojem životu što više suobličiti s Kristom Gospodinom. Izgledalo je da su kod njega sve zemaljske vrijednosti posve u pozadini. Spavao je na tvrdom ležaju i strpljivo podnosio sve neugodnosti i bolesti, a iz solidarnosti s Kristom želio je da ga ljudi omalovažavaju i preziru. Bio je i veliki štovatelj Majke Božje. U svojim stihovima slavio je Marijinih pet radosti, a Mariju je najradije nazivao „Ružom“. Na glasovitoj slici flamanskog baroknog majstora Antona van Dycka prikazana je vizija Hermanna Josepha kako sklapa mistične zaruke s Marijom. Bio je obdaren čestim vizijama i ekstazama, autor mnogih molitvi, himni i teoloških studija. Preminuo je na današnji dan, 7. travnja 1241 (ili 1252), u cistercitskom samostanu u Hovenu, dijelu grada Zülpicha (okrug Euskirchen, Nordhrein-Westfalen). Od davnih dana štovan je kao svetac, a na njegovom grobu stoljećima su se okupljali mnogi hodočasnici. Službeno ga je svetim proglasio 1958. papa Pio XII. Naročito ga štuju u biskupijama Aachen i Köln, a crkva u Steinfeldu, gdje se čuvaju rekvije svetog Hermanna Josepha, podignuta je na dostojanstvo manje bazilike. Zaštitnik je urara, majki, djece i učenika. Nazivaju ga i „jabučnim svecem“ jer je prema predaji Majci Božjoj i djetetu Isusu još kao dječak u crkvu svete Marije u Kölnu donosio na dar jabuke.