SVECI MJESECA - TRAVANJ
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani
Blaženi Egidije Asiški - 23. travanj
Blaženi Egidije Asiški (Aegidius, Giles, Egidio di Assisi), talijanski redovnik franjevac, prijatelj i jedan od prvih sljedbenika i suradnika svetog Franje Asiškog, rođen je oko 1190. u Assisiju (provincija Perugia, Umbrija) u seljačkoj obitelji. Smatra se da je on 1208. kao treći krenuo za svetim Franjom, nakon Bernarda di Quintavallea i Pietra Cattanija. Od svetog Franje je u travnju 1208. primio redovnički habit. Slijedeći svetog Franju zaljubio se u pokornički život i u najčistije evanđeoske ideale. Bio je blag i ponizan čovjek pa je zbog tih vrlina bio naročito drag osnivaču franjevačkog reda. Sveti Franjo nazvao je Egidija „vitezom našeg okruglog stola“, a vitez je za njega bio čovjek plemenitog srca, onaj koji ljubi Krista i živi po Evanđelju. Egidio je bio takav vitez pa je krenuo na hodočasnička i apostolska putovanja na kojima je svjedočio za Krista Gospodina i posvuda naviještao Radosnu vijest. Najprije je pratio svetog Franju u njegovom misionarskom pohodu u okolici Ancone (Marche), a zatim je s njim 1209. putovao u Rim, gdje je papa Inocent III. odobrio djelovanje franjevačkog reda. Tamo je Egidio vjerojatno primio i monašku tonzuru. Oko 1212. hodočastio je u svetište svetog Jakova u Compostellu (Španjolska), a zatim i u svetište svetog Mihaela na Monte Garganu (provincija Foggia, Puglia), u svetište svetog Nikole u Bariju (Puglia), u Svetu zemlju i u Rim. Od 1215. do 1219. živio je kao pustinjak u Favaroneu, nedaleko od Perugije. Zatim je kao misionar pošao u Tunis, gdje je proveo godinu dana.
Neka unutarnja vatra tjerala ga je neprestano u nove pothvate. Na svakom koraku brat Egidio činio je braći ljudima razne usluge, nosio im vodu, cijepao drva, pleo košare, pokapao mrtve, gnječio grožđe, tresao orahe, čistio kuće, prao posuđe i požrtvovno obavljao najrazličitije moguće fizičke poslove. Od 23. lipnja 1225. do 31. siječnja 1226. boravio je u Rietiju kao gost kardinala Niccolòa Chiaramontea, dok je od 1234. do smrti živio u franjevačkoj pustinjačkoj nastambi Monteripido u predgrađu Perugije. Posljednjih godina života doživljavao je razne mistične zanose, a dragi Bog ispunjavao ga je svojom radošću i milošću. Brat Egidio preminuo je na glasu svetosti na današnji dan, 23. travnja 1262, u samostanu Monteripido (Perugia). O blaženom Eligiju izvještavaju opširno i „Cvjetići svetog Franje“. Papa Pio VI. službeno ga je 1777. proglasio blaženim. Skroman i tih, blaženi Egidio bio je poznat po raznim mudrim i duhovitim izrekama, a za buduće naraštaje zabilježili su ih njegova subraća i učenici franjevci. Spomenimo barem dvije: „Naše je tijelo šuma u koju đavao ide po drva.“ „Tko ne zna moliti, ne poznaje Boga.“
Slika: Blaženi Egidije Asiški
Slika: Blaženi Egidije Asiški
Slika: Blaženi Egidije Asiški
Slika: Blaženi Egidije Asiški
Slika: Blaženi Egidije Asiški
Slika: Blaženi Egidije Asiški
Slika: Blaženi Egidije Asiški
