SVECI MJESECA - RUJAN

1	Sveti Egidije
1	Sveti Lupus iz Sensa
1	Sveti Jošua
2	Sveti Salomon Leclercq
2	Blaženi mučenici rujanskih progona
2	Sveti Vilhelm iz Roskildea
3	Sveti Grgur Veliki
3	Sveti Marin
3	Blažena Laura Vicuna
4	Sveta Rozalija
4	Sveta Ruža iz Viterba
4	Sveti Mojsije
5	Sveta Majka Terezija
5	Sveti Lovro Giustiniani
5	Sveti Boris i Gleb
6	Sveti Zaharija
6	Sveta Bega
6	Sveti Liberat
7	Sveti Marko Križevčanin
7	Sveti Anastazije (Staš) Solinski
7	Blaženi Giovanni Battista Mazzucconi
8	Mala Gospa
8	Sveti Sergije I.
8	Sveti Adrijan i Natalija iz Nikomedije
9	Sveti Petar Claver
9	Blaženi Frédéric Ozanam
9	Blaženi Jacques Désiré Laval
10	Sveti Nikola iz Tolentina
10	Sveta Pulherija
10	Sveti Theodard iz Maastrichta
11	Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
11	Sveti Pafnucije iz Tebe
11	Sveti Proto i Hijacint
12	Ime Marijino
12	Sveti Guido iz Anderlechta
12	Blaženi Stefan Wyszyński
13	Sveti Ivan Zlatousti
13	Sveti Amat
13	Sveti Tobija
14	Uzvišenje svetoga Križa
14	Sveta Notburga
14	Sluga Božji Ivo Peran
15	Gospa Žalosna
15	Sveta Katarina Genovska
15	Sveti Mirin
16	Sveti Kornelije i Ciprijan
16	Sveta Eufemija
16	Sveta Ljudmila
17	Sveti Robert Bellarmino
17	Sveta Hildegarda iz Bingena
17	Sveti Stanisław Papczyński
18	Sveti Josip iz Copertina
18	Sveti Ivan Macías
18	Sveti Eustorgije
19	Sveti Januarije
19	Sveta Emilija de Rodat
19	Sveti Teodor iz Canterburyja
20	Sveti Andrija Kim Taegon
20	Sveti Eustahije
20	Blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher
21	Sveti Matej
21	Sveti Jona, prorok
21	Blaženi Elías del Socorro Nieves
22	Sveti Toma iz Villanueve
22	Sveti Mauricije i mučenici iz tebanske legije
22	Sveti Emeram
23	Sveti Lino
23	Sveti Pio iz Pietrelcine
23	Sveta Tekla
24	Gospa od Otkupljenja
24	Sveti Gerard Sagredo
24	Sveti Pacifik
24	Sveti Terencije
24	Blaženi Anton Martin Slomšek
25	Sveti Nikola von Flüe
25	Sveti Vinko Strambi
25	Blaženi Vladislav iz Gielniowa
26	Sveti Kuzma i Damjan
26	Sveta Terezija Couderc
26	Sveti Pavao VI
27	Sveti Vinko Paulski
27	Sveti Elzear i blažena Delfina
27	Blaženi Lorenzo iz Ripafratte
28	Sveti Vjenceslav
28	Sveti Ivan od Dukle
28	Sveti Faust iz Rieza
29	Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael
29	Sveti Lovro Ruiz iz Manile
29	Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić
30	Sveti Jeronim
30	Sveti Honorije iz Canterburyja
30	Blaženi Titus Zeman

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Petar Claver

Sveti Petar Claver

Današnji sveti zaštitnik Petar Claver (Pedro Claver Corberó) rodio se 26. lipnja 1580. u katalonskom naselju Verdú (kotar Urgell, provincija Lleida). Sin naprednih seljaka, studirao je na sveučilištu u Barceloni i u isusovačkom kolegiju u Palmi (Mallorca). U Tarragoni je 1602. stupio u Družbu Isusovu. Pod utjecajem svetog Alfonza Rodrigueza, vratara kolegija u Palmi, postao je 1610. misionar u Južnoj Americi (misija Nova Granada u Kolumbiji), a 1616. se zaredio. U kolumbijskoj luci Cartageni više od 40 godina služio je tamošnjim crnim robovima, koji su uz neljudski postupak robovlasnika i trgovaca robljem živjeli u krajnjoj bijedi.

Posvetio im se potpuno, hranio ih, liječio, njegovao, bodrio, ispovijedao, obratio ih više od 300 tisuća na kršćanstvo i ustrajno se borio za poboljšanje njihovih životnih i radnih uvjeta na plantažama. Čudotvorac i prorok, prozvan “robom robova” i “crnačkim robom”, osnivao je i organizirao dobrotvorna društva. Preminuo je 8. rujna 1654. u Cartageni i pokopan je uz nazočnost svih žitelja grada. Blaženim ga je proglasio 1850. papa Pio IX, a svetim 1888. papa Leon XIII. Zaštitnik je robova, Kolumbije, Afroamerikanaca, Crnaca, misija, međurasnih odnosa te brojnih naselja, misija i župa diljem svijeta.

Slika: Sveti Petar Claver

Svetac dana - Blaženi Frédéric Ozanam

Blaženi Frédéric Ozanam

Duhovni velikan kojeg danas predstavljamo je i francuski blaženik Antoine-Frédéric Ozanam. Rođen je 23. travnja 1813. u Milanu, gdje je njegov otac Jean radio kao liječnik. Obitelj Ozanam vratila se 1815. u Lyon, gdje je daroviti Frédéric završio gimnaziju. Već kao dječak pokazivao je izraziti književni dar. Nakon mature radio je u jednom odvjetničkom uredu, a od 1831. do 1838. studirao u Parizu pravo i književnost. Svestrani intelektualac, proučavao je i povijest religija te učio klasične i mnoge suvremene jezike. Istinski promicatelj kršćanske ljubavi, jedan je od osnivača karitativnog udruženja Konferencije milosrđa (1833), Društva svetog Vinka Paulskog. Doktorirao je 1836. pravo, a 1838. književnost („Danteova filozofija“). Godine 1839. postao je profesorom komercijalnog prava u Lyonu, a od 1840. predavao je književnost na pariškoj Sorboni. Oženio se 1841. s Amélie Soulacroix i postao otac jedne djevojčice. Družio se mnogim tadašnjim uglednim katoličkim intelektualcima i književnicima. Javnost je u to vrijeme, baš kao i danas, bila prožeta mnoštvom niskih, zlobnih udaraca na račun Crkve. Trebalo je na njih uvjerljivo i odmjereno odgovarati. No, Frédéric je shvatio da bijednici iz pariških mansardi i vlažnih podruma od toga neće ništa imati. Riječi nisu bile dovoljne, trebalo je prijeći na djela. Zaštitnik i strateg te inicijative bio je veliki Vinko Paulski. Ozanamova djela i zapisi odišu žarkom željom za duhovnom obnovom Crkve i socijalnom pravdom. Njemu su iznad svega njegovi bližnji, ugroženi pojedinci i kršćanska zajednica.

Prema Crkvi je blaženik ostao trajno i lojalan i kritičan. Burne godine 1848. živo je sudjelovao u gibanjima onog vremena zalažući se u prilog javnih sloboda, uvjeren u mogućnost kršćanske demokracije kao sredstva političkog napretka, vjerujući da Bog vodi ovaj svijet. Mnogo je putovao i napisao brojna vrijedna djela o duhovnoj, kulturnoj i književnoj povijesti, objavljena u 11 svezaka. Urednik i suradnik brojnih časopisa, dobitnik mnogih priznanja, bio je krhka zdravlja. Već teško bolestan, svakodnevno je čitao Sveto pismo i pisao bilješke, kasnije objavljene pod naslovom „Knjiga za bolesnike“. Knjiga završava njegovom molitvom: „Dolazim, Gospodine, kad me pozoveš. Hoćeš li mi za dane, što ću ih prikovan za krevet još proživjeti, makar bili i prekratki, omogućiti da Ti svaki dan zahvaljujem za one dane što sam ih proživio? Pa ako su ovo posljednji reci što sam ih ikad napisao, onda neka budu pjev hvale Božjoj dobroti.« Frédéric Ozanam, svjetovni franjevac trećoredac, preminuo je na blagdan Male Gospe, 8. rujna 1853, u Marseillesu. Blaženim ga je proglasio 22. kolovoza 1997. papa Ivan Pavao II. na svečanoj misi u pariškoj katedrali Notre Dame.

Slika: Blaženi Frédéric Ozanam

Svetac dana - Blaženi Jacques Désiré Laval

Blaženi Jacques Désiré Laval

Blaženi Jacques Désiré Laval, francuski svećenik, redovnik spiritanac, misionar i apostol Mauricijusa, rođen je 18. rujna 1803. u malom selu Crothu (departman Eure, Normandija), kao četvrto dijete u pobožnoj obitelji uspješnog zemljoposjednika i seoskog načelnika Jacquesa Lavala i njegove supruge Suzanne Delérablée. Imao je brata blizanca Michela koji je živio samo desetak dana, a majku je izgubio sa sedam godina. Jacquesov stric Nicolas Laval bio je župnik u obližnjem selu Tourville-la-Campagne. Osnovnu školu Jacques je polazio u Evreuxu. U Parizu se školovao od 1817, a 21. kolovoza 1830. završio je studij medicine. Kao liječnik je djelovao u rodnoj Normandiji, u naseljima Saint-André-de-l’Eure i Ivry-la-Bataille. Liječnički posao obavljao je s velikom revnošću i dobrotom. Susret sa siromasima, koji nisu imali mogućnost liječenja, snažno ga je pogodio i to je iskustvo promijenilo smjer njegovog života. Nakon teškog pada s konja odlučio se za duhovni poziv. U Parizu je 1834. stupio u bogosloviju, a za svećenika je zaređen 22. prosinca 1838. Od siječnja 1839. djelovao je kao župnik u Pintervilleu (departman Eure, Normandija), gdje je ostao dvije godine. U sebi je otkrio misionarski poziv i želju za naviještanjem evanđelja u nekoj dalekoj zemlji. Stupio je u Misijsku družbu Svetog Duha (spiritanci) i 14. rujna 1841. otputovao na otok Mauricijus u Indijskom oceanu, oko 800 kilometara istočno od Madagaskara. Godine 1839. na Mauricijusu je ukinuto ropstvo i 70 tisuća robova steklo je slobodu. Bili su to siromašni, neobrazovani, uglavnom nezaposleni ljudi, pripadnici nižih prezrenih klasa.

Otac Laval zdušno se brinuo za te bivše robove, s kojima je postupao kao sa svojom braćom i sestrama, nastojeći im vratiti izgubljeno dostojanstvo. Smjestio se u jednu daščaru pored katedrale u Port Louisa, glavnom gradu Mauricijusa. Naučio je njihov jezik i napisao katekizam na tom francusko-kreolskom jeziku. Liječio ih je i okupljao u živu kršćansku zajednicu, obogaćujući njihov duhovni život sakramentima krštenja, euharistije i ženidbe. Naročito je kod njih razvijao pobožnost prema Majci Božjoj. Otac Laval postao je apostol domorodaca, ne praveći razliku među različitim rasama i religijama. Smatra se da je na kršćanstvo obratio više od 60 tisuća ljudi. Bio je nositelj obnove u poljodjelstvu, medicini i prosvjeti. Za ostvarenje njegovih ideala bilo je potrebno mnogo odricanja, hrabrosti i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Često je znao govoriti: „Učinimo što možemo, a dobri Bog će učiniti ostalo.“ U njegovim nastojanjima i podvizima pomagali su mu i predvodnici drugih vjerskih pokreta, muslimani, budisti i hinduisti. Shrvan mnoštvom briga i poslova, preminuo je 9. rujna 1864. u Port Louisu. Njegovom sprovodu bilo je nazočno oko 40 tisuća ljudi, pripadnici različitih rasa i religija. Pokopan je u crkvi Svetog Križa u Port Louisu. Blaženim ga je proglasio 29. travnja 1979. papa Ivan Pavao II. kao prvog blaženika među spiritancima. Veliki papa Poljak posjetio je 14. listopada 1989. Lavalov grob u Mauricijusu, a to je učinio i papa Franjo 9. rujna 2019. Dan Lavalove smrti postao je u Mauricijusu nacionalnim pratnikom, a njegov grob obilazi i časti mnoštvo pripadnika svih religija, oko 8 tisuća hodočasnika svakog tjedna. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Zaštitnik je liječnika, misionara i robova. Od 12. ožujks 1968. njegov voljeni Mauricijus neovisna je država.