SVECI MJESECA - TRAVANJ

1	Sveti Hugo
1	Sveta Marija Egipatska
1	Sveti Venancije
1	Blaženi Karlo Austrijski
2	Veliki četvrtak
2	Sveti Franjo Paolski
2	Sveti Franjo Coll Guitart
2	Sveti Dominik Tuoc
3	Veliki petak
3	Sveti Richard iz Chichestera
3	Sveti Pedro Calungsod
3	Blaženi Piotr Edward Dańkowski
4	Velika subota
4	Sveti Izidor Seviljski
4	Blažena Aleta
4	Sveti Benedikt Moro
5	Uskrs
5	Sveti Vinko Ferrer
5	Sveta Julijana iz Liègea
5	Sveta Maria Crescentia Höss
6	Uskrsni ponedjeljak
6	Sveti Celestin I.
6	Blaženi Michele Rua
6	Sveti Eutihije
7	Sveti Ivan de La Salle
7	Sveti Hermann Joseph
7	Sveti Henry Walpole
8	Sveti Albert Jeruzalemski
8	Sveta Julija Billiart
8	Blaženi August Czartoryski
9	Sveta Marija Kleofina
9	Blaženi Toma iz Tolentina
9	Sveti Hagaj
10	Sveti Mihael de Sanctis
10	Sveti Ezekijel
10	Sveta Magdalena od Canosse
11	Sveti Stanislav
11	Sveta Gemma Galgani
11	Sveta Elena Guerra
12	Bijela nedjelja
12	Sveti Josip Moscati
12	Sveti Zeno iz Verone
12	Sveti Julije I
13	Sveti Hermenegildo
13	Sveti Martin I
13	Blažena Margherita iz Castella
14	Sveta Lidvina
14	Sveta Terezija de Los Andes
14	Blaženi Alojzije Palić
15	Sveti Benedikt Josip Labré
15	Sveti Damjan De Veuster
15	Sluga Božji Petar Barbarić
16	Sveta Bernardica Soubirous
16	Blaženi Arcangelo Canetoli
16	Sveti Aron
17	Sveta Kateri Tekakwitha
17	Blažena Mariana od Isusa Navarro
17	Blaženi Rudolf iz Berna
17	Sveti Inocent iz Tortone
18	Blažena Marija od Utjelovljenja
18	Blažena Marija Ana Blondin
18	Sveta Debora
19	Sveti Leon IX.
19	Sveti Ekspedit iz Melitene
19	Sveti Natan
20	Sveta Agneza iz Montepulciana
20	Blaženi Simone Rinalducci
20	Sveti Anicet
21	Sveti Anzelmo
21	Sveti Román Adame Rosales
21	Sveti Joseph Vaz
22	Sveti Konrad von Parzham
22	Sveti Kajo I, papa
22	Sveti Leonida
22	Sveti Teodor Sikeot
23	Sveti Juraj
23	Sveti Adalbert Praški
23	Blaženi Egidije Asiški
23	Blažena Terezija Marija od Križa Manetti
24	Sveti Fidelis
24	Sveta Marija Eufrazija Pelletier
24	Sluga Božji Egidije Bulešić
25	Sveti Marko
25	Sveti Petar od svetog Josipa Betancur
25	Blaženi Benedikt XII
26	Blaženi Jakov Zadranin
26	Majka dobrog savjeta
26	Sveti Pashazije Radbert
26	Sveti Anaklet
27	Blažena Ozana Kotorska
27	Sveta Zita
27	Sveti Antim iz Nikomedije
28	Sveti Petar Chanel
28	Sveti Ljudevit Montfortski
28	Sveti Pavao Pham Khac Khoan
29	Sveta Katarina Sijenska
29	Sveti Petar Veronski
29	Sveti Hugo iz Clunyja
30	Sveti Pio V.
30	Sveti Josip Benedikt Cottolengo
30	Blažena Paulina von Mallinckrodt

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Pio V.

Sveti Pio V.

Današnji sveti zaštitnik je papa Pio V, Kristov zemaljski namjesnik od 1566. do 1572. Rodio se 17. siječnja 1504. kao Antonio Ghislieri u talijanskom gradiću Bosco Marengo (provincija Alessandria, Pijemont). Sin osiromašene plemićke obitelji, u djetinjstvu pastir, sa 14 godina postao je dominikanac i uzeo redovničko ime Michele. Teologiju je završio u Bologni, a za svećenika je zaređen 1528. u Genovi. Pobožan i marljiv redovnik, obavljao je važne službe u redu i Crkvi, kao profesor filozofije u Genovi i teologije u Paviji, učitelj novaka u Padovi, prior u Vigevanu i Albi, lombardijski provincijal, inkvizitor u biskupijama Como i Bergamo, biskup Nepija-Sutrija i Mondovija, kardinal od 1557. Od 1558. obavljao je dužnost velikog inkvizitora, a 7. siječnja 1566. izabran je za papu. U izboru za papu podupirao ga je sveti Karlo Boromejski. Odlučno je provodio zaključke Tridentskoga sabora i crkvenu obnovu. Reformirao je papinski dvor, rimsku kuriju i biskupiju, borio se protiv simonije i osnovao povjerenstvo za obnovu rimskoga klera. Od biskupa je tražio da stoluju u svojim biskupijama, da održavaju biskupijske sinode, da obavljaju vizitacije svojih biskupija, da bdiju nad klerom i pukom te da promiču vjeronauk. Osnivao je nova sjemeništa i bolnice, posebnu pažnju poklanjao redovnicima i životu u samostanima, a papinsku imovinu trošio na siromahe i nevoljnike. Suzbijao je nepotizam, pomagao katolike u borbi protiv hugenota u Francuskoj, a Španjolce u Nizozemskoj. Oštro je istupao protiv heretika i udario anatemom englesku kraljicu Elizabetu.
Izdao je „Rimski katekizam“, „Rimski brevijar“, „Rimski misal“, formirao Kongregaciju indeksa, dao objaviti ukupna djela Tome Akvinskoga (proglasio ga je crkvenim naučiteljem) i poticao stvaralaštvo velikog skladatelja Palestrine. S Mlecima i Španjolskom organizirao je Svetu ligu koja je 1571. pobijedila Turke u presudnoj pomorskoj bitki kraj Lepanta. Kao zahvalu za tu veliku pobjedu uveo je blagdan Naše Gospe od pobjede (danas blagdan Kraljice svete krunice), a u Lauretanske litanije zaziv „Pomoćnica kršćana“. Provodio je strog i jednostavan život, daleko od svjetskog sjaja i raskoši svojih prethodnika. Njegovo djelovanje bilo je prožeto duhom vjere, a politika i svjetovne stvari bile su mu strane. Po njemu Crkvi nisu potrebne nikakve utvrde, topovi ni vojska, a njezino oružje je molitva, post i Sveto pismo. Preminuo je u Rimu 1. svibnja 1572. Blaženim ga je proglasio 1672. papa Klement X, a svetim 1712. papa Klement XI. Zaštitnik je svog rodnog grada Bosca te mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta.

Slika: Sveti Pio V.

Svetac dana - Sveti Josip Benedikt Cottolengo

Sveti Josip Benedikt Cottolengo

Sveti Josip Benedikt (Giuseppe Benedetto) Cottolengo, talijanski svećenik, osnivač karitativne ustanove, Male kuće Božje providnosti, rođen je 3. svibnja 1786. u gradiću Bra (provincija Cuneo, Pijemont), kao najstariji od dvanaestero djece trgovca tkaninom Giuseppea Antonija Cottolenga i njegove supruge Benedette Chiarotti. Već se kao dječak isticao dobrotom i brigom za siromahe. Školovao se u torinskom sjemeništu, a za svećenika je zaređen 8. lipnja 1811. Imenovan je 1813. župnikom u Cornelianu d'Alba, 1814. nastavio studirati teologiju, a 1816. diplomirao. Od 1818. djelovao je kao kanonik bazilike Corpus Christi u Torinu. Već tada ga je izuzetno privlačilo djelo svetog Vinka Paulskog. Pozvan je iznenada 2. rujna 1827. uz samrtnu postelju jedne trudne Francuskinje, koja je s mužem putovala iz Milana u Lyon. Na putu se teško razboljela od tuberkuloze, ali ni u jednoj bolnici nije za nju bilo mjesta jer nije imala novaca.
Cottolengo je s njom ostao za vrijeme poroda, ispovijedio je, pričestio, dao joj posljednju pomast, pokrstio njezinu novorođenu kćer i bio nazočan njihovoj smrti. Taj događaj snažno ga je potresao i potakao ga na osnivanje karitativne ustanove, koju je nazvao Mala kuća božanske providnosti (Piccola casa della divina provvidenza). Tim nazivom želio je istaknuti da je temelj i jamac njegove ustanove dobri nebeski Otac, koji brine za svakoga. Početak Cottolengovog djela bio je skroman. Unajmio je 1828. nekoliko soba za bolesnike, a namještaj, krevete i posteljinu isprosio od dobrih torinskih građana. Jedan liječnik i jedan ljekarnik stavili su mu se besplatno na raspolaganje, a on je bio istovremeno upravitelj, njegovatelj i kapelan. Njegovu zgradu zatvorile su 1831. vlasti za vrijeme izbijanja kolere u Torinu jer su smatrali da je tamo izvor zaraze. Cottolengo je svoju ustanovu 27. travnja 1832. preselio u torinsku četvrt Borgo Dora (Valdocco). Pouzdanje u Božju providnost nije ga iznevjerilo, ostao je miran i siguran u uspjeh svoga podviga, a njegova Mala kuća povećavala se iz godine u godinu te je na kraju narasla u pravi grad Malih kuća, s bolnicom, sirotištem, školom, kapelom, radionicama i igralištima. U Maloj kući bilo je uvijek mjesta za sve nevoljnike, nemoćne starce, bolesnike, bogalje, gluhe, slijepe, umobolne, zabludjele djevojke... Djelatnost Male kuće počivala je potpuno na milostinji i darovima dobrotvora. Giuseppe Cottolengo sudjelovao je u svim mogućim aktivnostima Male kuće. Ako ga je netko tražio, obično ga je našao kako miješa vapno ili tovari kamen ili s duševnim bolesnicima igra boće. Nijedan posao nije mu bio mrzak, nijedan teret, nijedna usluga. Cottolengovo djelo živi i danas, a njegova Mala kuća zbrinjava oko 14 tisuća bolesnika i nevoljnika svake vrste. Za njih brine tisuću sestara iz različitih kongregacija, koje je osnovao sam Cottolengo. I dok jedne sestre rade, druge mole pred Presvetim sakramentom. Utemeljio je mnoge Cottolengove zajednice, braće, sestara i svećenika, među njima Kćeri samilosti, Kćeri Dobrog Pastira, Pustinjake svete krunice, Svećenike Presvetog Trojstva.

Cottolengo je dobro znao da će njegovo djelo uspijevati jedno ako ga prati Božji blagoslov. Vizionar, pokornik i mistik, bio je siguran da Božja providnost nikada neće zakazati te je od svojih suradnika tražio da ne mole za određene nakane ni potrebe Male kuće, već jedino za Božju dobrohotnost i ispunjavanje Božje volje. I zaista, Mala kuća nikada nije doživjela stečaj i u njoj nije nimalo teže bilo prehraniti 5 tisuća ljudi od negdašnjih 500. Kad je Giuseppe Cottolengo osjetio da mu se bliži kraj, želio se odmoriti u rodnom kraju kod svojeg brata. Kad se penjao u kola, čuo je kako jedna sestra u suzama zapomaže: „Oče, što će biti od nas?“ Odgovorio je: „Budite mirni, kad budem u nebu, gdje se sve zna, pomagat ću vam još više. Čvrsto ću se držati uz plašt Make Božje, a svoje oči neću odvraćati od vas.“ Posljednje dane života proveo je u krevetu kod svojeg brata Luigija, također svećenika, u Chieriju. Preminuo je na današnji dan, 30. travnja 1842, od posljedica tifusa, u Chieriju kod Torina, ponavljajući molitvu: „Majko moja, Marijo!“ Njegova Mala kuća Božje providnosti, poznata i kao Cottolengo, nastavila je svoj čudesni razvoj, a njegovo tijelo ukopano je u glavnoj crkvi Male kuće, pod Marijinim oltarom. Blaženim ga je 29. travnja 1917. proglasio papa Benedikt XV, a svetim na Josipovo, 19. ožujka 1934, papa Pio XI, koji ga je nazvao „genijem dobra“. Pobožnost prema tom karitativnom velikanu Crkve, nazvanom i „talijanskim Vinkom Paulskim“, proširila se po čitavoj Italiji i cijelom svijetu, a veličinu njegovog djela neprestano svjedoče njegove duhovne kćeri i sinovi koji rade u bolnicama i dobrotvornim ustanovama. Zazivaju ga kod bolesti jetre, zaraznih bolesti i gluhonijemosti, zaštitnik je mnogih župa, crkava, kapela i ustanova, a njegovi sljedbenici, kongregacije Cottolengovih svećenika (Cottolenghini), sestara (Cottolenghine) i braće (Fratelli cottolenghini), djeluju diljem svijeta.

Slika: Sveti Josip Benedikt Cottolengo

Slika: Sveti Josip Benedikt Cottolengo-Mala kuća Božje providnosti u Torinu

Svetac dana - Blažena Paulina von Mallinckrodt

Blažena Paulina von Mallinckrodt

Blažena Paulina (Pauline) von Mallincrodt, njemačka redovnica, osnivačica Kongregacije sestara kršćanske ljubavi, rođena je 3. lipnja 1817. u Mindenu (kotar Minden-Lübbecke, Westfalen), u westfalskoj plemićkoj obitelji, kao kći njemačkog političara Detmara von Mallincrodta, evangelika i Bernhardine von Hartmann, katolkinje. Njezin mlađi brat bio je glasoviti katolički političar Hermann von Mallinkrodt, poznat pod nadimkom „westfälische Ehrlichkeit“ („westfalska čestitost“), simbol poštenja u njemačkoj politici. Pauline se školovala u Aachenu i Liègeu, a kad joj je 1834. od posljedica kolere umrla majka, preuzela je brigu o obiteljskom kućanstvu i o troje mlađe braće. Od 1839. živjela je s obitelji u Paderbornu (Westfalen) i na obližnjem obiteljskom imanju Böddeken. Pridružila se u Paderbornu ženskom dobrotvornom društvu, koje je 1840. otvorilo dječji vrtrić za zanemarenu djecu, a potom i ustanovu za slijepu djecu, smještenu u raniji kapucinski samostan, u kojem se 1842. nakon očeve smrti smjestila i Paulina. Uputila se 1846. u Pariz kako bi nagovorila majku Madeleine Sophie Barat, osnivačicu Družbe Presvetog Srca Isusovog, da njezina kongregacija preuzme brigu nad ustanovom za slijepu djecu u Paderbornu. Kako pruska vlada nije dozvoljavala francuskim vjerskim kongregacijama djelovanje u Prusiji, Paulina je odlučila utemeljiti vlastitu družbu. Nakon višegodišnjeg dobrotvornog i socijalnog rada Paulina je 21. kolovoza 1849. osnovala Kongregaciju sestara kršćanske ljubavi (Kongregation der Schwestern der Christlichen Liebe), sa sjedištem u Paderbornu. Postala je i prvom poglavaricom te družbe.

Paulina se svojim dobrotvornim djelovanjem uvrstila među velike apostole kršćanske ljubavi. Ljubav prema nevoljnicima nosila je u srcu od najranije mladosti, a ta se ljubav prije svega usmjerila na bolesnike, siromahe, a posebno na slijepu djecu. Na to se nadovezala njezina odgojiteljska i učiteljska djelatnost. Kao generalna poglavarica nove družbe sagradila je čvrste temelje koji su mogli izdržati krizu u njemačkoj Crkvi, potaknutu zloglasnim Kulturkampfom koji je bjesnio Njemačkom od 1871. do 1878. i zabranio sve katoličke redove i kongregacije. Taj je protukatolički pokret zadao Crkvi mnoge udarce i raspustio matičnu kuću Paulininih Sestara kršćanske ljubavi, a sestrama zabranio da predaju u javnim školama. Od 1877. sjedište družbe nalazilo se u Mont-Saint-Guibertu (provincija Brabant wallon, Belgija), a sestre su se razišle po Lihtenštajnu, Češkoj, Italiji, Sjevernoj i Južnoj Americi i otvarale svoje kuće. Majka Pauline ih je sve posjećivala, a 1880. vratila sjedište družbe u Paderborn. Tamo je i preminula na današnji dan, 30. travnja 1881. Pokopana je u Konradovoj kapeli, u vrtu matične kuće Sestara kršćanske ljubavi u Paderbornu. Već tada je njezina družba brojila 492 sestre i 45 kuća u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi. Danas u družbi diljem svijeta djeluje više od 2000 sestara. Paulinu von Mallincrodt blaženom je 14. travnja 1985. proglasio papa Ivan Pavao II.