SVECI MJESECA - RUJAN

1	Sveti Egidije
1	Sveti Lupus iz Sensa
1	Sveti Jošua
2	Sveti Salomon Leclercq
2	Blaženi mučenici rujanskih progona
2	Sveti Vilhelm iz Roskildea
3	Sveti Grgur Veliki
3	Sveti Marin
3	Blažena Laura Vicuna
4	Sveta Rozalija
4	Sveta Ruža iz Viterba
4	Sveti Mojsije
5	Sveta Majka Terezija
5	Sveti Lovro Giustiniani
5	Sveti Boris i Gleb
6	Sveti Zaharija
6	Sveta Bega
6	Sveti Liberat
7	Sveti Marko Križevčanin
7	Sveti Anastazije (Staš) Solinski
7	Blaženi Giovanni Battista Mazzucconi
8	Mala Gospa
8	Sveti Sergije I.
8	Sveti Adrijan i Natalija iz Nikomedije
9	Sveti Petar Claver
9	Blaženi Frédéric Ozanam
9	Blaženi Jacques Désiré Laval
10	Sveti Nikola iz Tolentina
10	Sveta Pulherija
10	Sveti Theodard iz Maastrichta
11	Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
11	Sveti Pafnucije iz Tebe
11	Sveti Proto i Hijacint
12	Ime Marijino
12	Sveti Guido iz Anderlechta
12	Blaženi Stefan Wyszyński
13	Sveti Ivan Zlatousti
13	Sveti Amat
13	Sveti Tobija
14	Uzvišenje svetoga Križa
14	Sveta Notburga
14	Sluga Božji Ivo Peran
15	Gospa Žalosna
15	Sveta Katarina Genovska
15	Sveti Mirin
16	Sveti Kornelije i Ciprijan
16	Sveta Eufemija
16	Sveta Ljudmila
17	Sveti Robert Bellarmino
17	Sveta Hildegarda iz Bingena
17	Sveti Stanisław Papczyński
18	Sveti Josip iz Copertina
18	Sveti Ivan Macías
18	Sveti Eustorgije
19	Sveti Januarije
19	Sveta Emilija de Rodat
19	Sveti Teodor iz Canterburyja
20	Sveti Andrija Kim Taegon
20	Sveti Eustahije
20	Blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher
21	Sveti Matej
21	Sveti Jona, prorok
21	Blaženi Elías del Socorro Nieves
22	Sveti Toma iz Villanueve
22	Sveti Mauricije i mučenici iz tebanske legije
22	Sveti Emeram
23	Sveti Lino
23	Sveti Pio iz Pietrelcine
23	Sveta Tekla
24	Gospa od Otkupljenja
24	Sveti Gerard Sagredo
24	Sveti Pacifik
24	Sveti Terencije
24	Blaženi Anton Martin Slomšek
25	Sveti Nikola von Flüe
25	Sveti Vinko Strambi
25	Blaženi Vladislav iz Gielniowa
26	Sveti Kuzma i Damjan
26	Sveta Terezija Couderc
26	Sveti Pavao VI
27	Sveti Vinko Paulski
27	Sveti Elzear i blažena Delfina
27	Blaženi Lorenzo iz Ripafratte
28	Sveti Vjenceslav
28	Sveti Ivan od Dukle
28	Sveti Faust iz Rieza
29	Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael
29	Sveti Lovro Ruiz iz Manile
29	Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić
30	Sveti Jeronim
30	Sveti Honorije iz Canterburyja
30	Blaženi Titus Zeman

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael

Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael

Danas slavimo arkanđele Mihaela, Gabrijela i Rafaela, trojicu najznačajnijih i najomiljenijih predstavnika anđeoskog svijeta, vjerničkom srcu tako bliskog i dragog. Arkanđeli ili vrhovni anđeli prema židovsko-kršćanskoj tradiciji za Boga obavljaju posebne zadatake. Prema spomenu u Svetom pismu imaju vlastita imena, koja označavaju njihovu zadaću: Mihael (vojskovođa, pobjednik nad Sotonom), Gabrijel (junak Božji, glasnik Ivanova i Isusova rođenja) i Rafael (ozdravitelj, pratilac Tobijin). Mnogi vjernici nose njihova imena pa im svima od srca čestitamo današnji imendan.
Mihael („Tko je kao Bog?“), u hrvatskim krajevima i Mihovil, Mihajlo, Mijo, Miško, Mihalj, Miho, prema Svetom pismu (Otkrivenje) anđeoski je knez koji se bori s paklenim zmajem. Protiv Zloga ratuje i u Knjizi Danijelovoj. Ikonografija ga prikazuje kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva prema njemu od davnine osjeća duboku pobožnost i naročito štovanje te ga promatra kao moćnog zaštitnika. Zaštitnik je i hrvatske policije, snaga sigurnosti, radiologa, hitne pomoći, bolesnika, umirućih, padobranaca, policajaca, pomoraca, trgovaca, umjetnika, bankara, pekara, bačvara, vitezova, vojnika, mačevalaca, povrćara, klobučara, Židova, Engleza, Nijemaca, mnogih gradova, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva. Jedan je od najpopularnijih svetaca u hrvatskom vjerničkom puku (Zagreb-Dubrava, Zagreb-Gračani, Vugrovec kod Sesveta-groblje, Gornje Prekrižje kod Jastrebarskog, Jastrebarsko-groblje, Kalje u Žumberku, Lovas, Cerna, Drenovci, Osijek-Tvrđa, Kneževi Vinogradi, Drenje, Donji Miholjac, Seona kod Donje Motičine, Dubočac kod Bebrine, Stara Gradiška, Stražeman kod Velike, Zdenci, Zrinski Topolovac, Miholec kod Orehovca, Miholjanec kod Virja, Mihovljan, Sračinec, Ludina, Bročice kod Novske, Prelošćica kod Siska, Dabar kod Otočca, Lovinac, Jelenje, Klana-groblje, Borut kod Cerovlja, Pazinski Novaki kod Cerovlja, Zamask kod Pazina, Nova Vas kod Brtonigle, Šterna kod Grožnjana, Žminj, Sveti Vid-Miholjice na Krku, Vrh na Krku, Galovac, Vukšić kod Benkovca, Miranje kod Benkovca, Kožino kod Zadra, Zadar, Vrana kod Pakoštana, Sveti Filip i Jakov, Poljica kod Vrsi, Vrsi, Zaglav na Dugom otoku, Lišane Ostrovičke, Murter, Kijevo, Promina, Ervenik, Raslina kod Šibenika, Šibenik, Šibenska biskupija, Trilj, Bisko kod Trilja, Kaštel Kambelovac, Split-Kamen, Dugopolje, Gradac, Konjsko kod Klisa, Omiš, Kostanje kod Omiša, Zvečanje kod Omiša, Proložac, Ravča kod Vrgorca, Rašćane kod Vrgorca, Podbablje Gornje, Dol na Hvaru, Jelsa na Hvaru, Komiža na Visu, Viganj kod Orebića, Dubrovnik-Lapad, Kliševo kod Dubrovnika, Kopanice kod Orašja, Kolibe kod Bosanskog Broda, Vareš, Ovčarevo kod Travnika, Prenj kod Stoca, Odžak-Čaić kod Livna, Duvno, Drinovci kod Gruda, Trebinjsko-mrkanska biskupija, Risan u Boki Kotorskoj, Erdevik kod Šida, Novi Slankamen kod Inđije, Bereg-Bački Brijeg kod Sombora, Subotica, Odžaci, Bačko Gradište kod Bečeja, Trešnjevac kod Kanjiže, Zmajevo kod Vrbasa), a po njemu su i nazvana mnoga naselja (Donji i Gornji Miholjac, Mihovljan, Miholjanec, Miholec).
Gabrijel („Božji čovjek“, „Božja snaga“) prema Svetom pismu nazvan je Božjim čovjekom, junakom ili poslanikom. On dolazi proroku Danijelu objasniti viziju ovna i koze i priopćiti pretkazanje sedamdeset tjedana. Najavio je rođenje Ivana Krstitelja Zahariji i rođenje Isusa Krista Djevici Mariji. Njemu je kao i Mihaelu pučka pobožnost namijenila ulogu čuvara crkvenih vrata, koji priječi demonima ulaz u Božji hram. Zaštitnik je glasonoša, teklića, pismonoša, telekomunikacija, telegrafa, telefona, radija, televizije, medija, poštara, svećenstva, diplomata, filatelista i Portugala, a posvećene su mu mnoge crkve i naselja u svijetu.
Rafael („Bog liječi“) opisan je u Tobijinoj knjizi kao pratilac i pomoćnik mladog Tobije na njegovu putu u Rages. Izbavlja ga od velike ribe, oslobađa Saru od zloduha i Tobijina oca liječi od sljepoće. Umjetnici ga prikazuju kako vodi Tobiju i drži u ruci posudu s lijekom. Zaštitnik je ljekarnika, liječnika, bolničara, putnika, iseljenika, pečalbara, pastira, mladeži, sretnih susreta te duševnih i tjelesnih bolesnika, posebno slijepih i slabovidnih osoba te mnogih naselja i župa. Posvećena mu je psihijatrijska bolnica i crkva na Strmcu (Šumetlica kod Cernika) i kapelica u Gračanima kod Zagreba.

U našoj župi kapelu svetog Mihaela imamo na jaskanskom gradskom groblju, a u našem jastrebarskom dekanatu župe svetog Mihaela nalaze se u Gornjem Prekrižju i Kalju. Posjetimo ta sveta mjesta i pomolimo se velikom nebeskom vojskovođi za našu župu, naš grad, naš jaskanski kraj i naš hrvatski narod!

Slika: Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael

Slika: Sveti arkanđeli Mihael, Gabrijel, Rafael i Uriel

Slika: Sveti Mihael

Slika: Sveti Gabrijel

Slika: Sveti Rafael

Svetac dana - Sveti Lovro Ruiz iz Manile

Sveti Lovro Ruiz iz Manile

Današnji sveti zaštitnik je i sveti Lovro Ruiz iz Manile (San Lorenzo Ruiz de Manila), mučenik i prvi filipinski svetac. Rođen je u Binondu (Manila) na Filipinima u uzornoj katoličkoj obitelji kao sin Kineza i Filipinke. Otac ga je naučio kineski, a majka tagalog. Kao dječak ministrirao je u samostanskoj crkvi u manilskoj četvrti Binondu. Redovnici dominikanci naučili su ga španjolski i podučili ga kaligrafskom umijeću kako bi mogao raditi kao prepisivač dokumenata. Postao je član dominikanskog Bratstva presvete krunice. Oženio je Filipinku Rosario, postao otac dva sina i kćeri i živio sa svojom obitelji mirno i pobožno. Dok je radio kao sakristan i kaligraf (escribano) za crkvu u Binondu, tamošnja vlast lažno ga je 1636. optužila za ubojstvo jednog Španjolca. Potražio je i pronašao utočište na jednom brodu s misionarima, tri svećenika dominikanca (Antonio Gonzalez, Guillermo Courtet, Miguel de Aozaraza), jednim japanskim svećenikom (Vicente Shiwozuka de la Cruz) i japanskim laikom, gubavcem (Lazar iz Kyota). Svi su oni kasnije proglašeni svetima. Zaputili su se 10. lipnja 1636. brodom u Japan. Međutim, u to vrijeme su kršćani u Japanu bili progonjeni, a više od 50 tisuća japanskih kršćana ubijeno je zbog vjere u Krista Gospodina.

Kad su stigli na Okinawu, Lorenza i njegove suputnike uhitili su ubrzo nakon dolaska predstavnici japanske vladajuće dinastije šoguna, Tokugawa. Godinu dana držali su ih u tamnici i zatim ih otpremili u Nagasaki. Tamo su ih danima mučili, a 27. rujna 1637. osudili su ih na smrt i odveli na „planinu mučenika“, brdo Nishizaka. Obješeni su naopačk, uz dodatni teret i ostavljeni da umru jer se nisu htjeli odreći svoje kršćanske vjere. Lorenzo je tada izjavio svojim mučiteljima: „Ja sam katolik i punim srcem prihvaćam smrt za Gospodina. Da imam tisuću života, sve bih ih dao za njega.“ Dva dana nakon vješanja, na današnji dan, 29. rujna 1637, Lorenzo je preminuo zbog gubitka krvi i gušenja. Njegovo tijelo je spaljeno, a pepeo prosut u more. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 18. veljače 1981, za posjete Manili, a svetim 18. listopada 1987, kao prvog filipinskog sveca mučenika. Zajedno s Lorenzom Ruizom svetima je tada proglašeno još petnaest mučenika (svećenici, redovnici, redovnice i laici). Sveti Lorenzo Ruiz je zaštitnik Filipina i filipinskog naroda, a posvećene su mu mnoge župe, crkve, kapele i ustanove na Filipinima i diljem svijeta.

Slika: Sveti Lovro Ruiz iz Manile

Svetac dana - Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić

Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić

Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić (Maria Crocifissa Cosulich), hrvatska redovnica, utemeljiteljica redovničke zajednice Družba sestara Presvetog Srca Isusova, rođena je kao Marija Nikolina Kozulić 20. rujna 1852. u Rijeci, u uglednoj lošinjskoj brodovlasničkoj i pomorskoj obitelji, koja se sredinom 19. stoljeća preselila u Rijeku. Marijin otac bio je Ivan Matej Kozulić, kapetan duge plovidbe iz Malog Lošinja, a majka Katarina, rođena Supranić, bila je podrijetlom iz Velog Lošinja. Imali su jedanaestero djece, od kojih je petero ostalo na životu, a Marija, od milja zvana Mima, bila je od njih najstarija. Od rane mladosti isticala se duhovnošću i pobožnošću, naročito prema Srcu Isusovom i Majci Božjoj Trsatskoj. Djevojačku školu na talijanskom jeziku završila je u rodnom gradu kod sestara benediktinki, vjerojatno 1867. Svirala je spinet i glasovir, a poznavala je više stranih jezika (talijanski, njemački, francuski i mađarski). Bila je vješta u šivanju i vezenju u svili i zlatu. U Trstu je živjela od 1879. do 1889. i postala članicom laičke udruge Kćeri Presvetoga srca Isusova. Učiteljsku školu završila je 1895. u Gorici kod sestara uršulinki. U suvlasništvu s Adelom de Marchi u Trstu je vodila trgovinu crkvenog ruha. Vratila se u Rijeku 1889. i 1895. otvorila Zavod Presvetog Srca Isusova sa sirotištem i vrtićem za nezbrinutu djecu i žensku mladež, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Utemeljila je 6. srpnja 1899. Družbu sestara Presvetog Srca Isusova, kojoj je do kraja života bila poglavarica. Od 1899. izdavala je „Vjesnik“ svoje zajednice i Zavoda, potom godišnjak „Charitas“ i „Almanacco delle famiglie“. Redovničku odjeću obukla je 1904. i uzela ime Marija Krucifiksa (Marija Raspeta).

Otvorila je 1914. sirotište u Risiki na otoku Krku. Majka Krucifiksa bila je žena duboke kontemplacije, a svu snagu za svoj apostolat crpila je iz euharistije. Njezino je geslo glasilo: „Jaslice, križ, euharistija - tri čuda ljubavi!“. Preminula je 29. rujna 1922. u Rijeci, na glasu svetosti. Zbog svojeg karitativnog i prosvjetnog rada nazvana je „apostolom Rijeke“, „Riječkom majkom“ i „Majkom brojne djece“. Na dan njezinog sprovoda smjenjivale su se procesije štovatelja. Ispraćena je na gradsko groblje Kozala, u nedjelju, 1. listopada, uz nepregledno mnoštvo Riječana. Njezine redovnice danas djeluju u samostanima i kućama u Rijeci, Crikvenici, Dobrinju, Slatini, Kraljevici, Zagrebu, Omišlju i Otočcu. Družba Presvetog Srca Isusova otvorila je 2007. u Rijeci ženski učenički dom koji nosi njezino ime. O Mariji Krucifiksi Kozulić snimljen je 2008. dokumentarni film „Riječka majka“ u režiji Bernardina Modrića, a 28. travnja 2008. u Rijeci je svečano otvoren Prolaz Marije Krucifikse Kozulić. Postupak za njezinu beatifikaciju službeno je pokrenut 2013. te je u tu svrhu pokrenuto glasilo za promicanje njezinog štovanja pod naslovom „Riječka Majka“. Posmrtni ostaci časne majke Marije Krucifikse Kozulić počivali su do 2011. u zajedničkoj grobnici časnih sestara u Rijeci, a 26. rujna 2020. pohranjeni su u kameni sarkofag u predvorju samostanske kapele Presvetog Srca Isusovog na Pomeriju, u središtu Rijeke.