Župa svetog Nikole biskupa

JASTREBARSKO


SVECI MJESECA - RUJAN

1Sveti Egidije
1Sveti Lupus iz Sensa
1Sveti Jošua
2Sveti Salomon Leclercq
2Blaženi mučenici rujanskih progona
2Sveti Vilhelm iz Roskildea
3Sveti Grgur Veliki
3Sveti Marin
3Blažena Laura Vicuna
4Sveta Rozalija
4Sveta Ruža iz Viterba
4Sveti Mojsije
5Sveta Majka Terezija
5Sveti Lovro Giustiniani
5Sveti Boris i Gleb
6Sveti Zaharija
6Sveta Bega
6Sveti Liberat
7Sveti Marko Križevčanin
7Sveti Anastazije (Staš) Solinski
7Blaženi Giovanni Battista Mazzucconi
8Mala Gospa
8Sveti Sergije I.
8Sveti Adrijan i Natalija iz Nikomedije
9Sveti Petar Claver
9Blaženi Frédéric Ozanam
9Blaženi Jacques Désiré Laval
10Sveti Nikola iz Tolentina
10Sveta Pulherija
10Sveti Theodard iz Maastrichta
11Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
11Sveti Pafnucije iz Tebe
11Sveti Proto i Hijacint
12Ime Marijino
12Sveti Guido iz Anderlechta
12Blaženi Stefan Wyszyński
13Sveti Ivan Zlatousti
13Sveti Amat
13Sveti Tobija
14Uzvišenje svetoga Križa
14Sveta Notburga
14Sluga Božji Ivo Peran
15Gospa Žalosna
15Sveta Katarina Genovska
15Sveti Mirin
16Sveti Kornelije i Ciprijan
16Sveta Eufemija
16Sveta Ljudmila
17Sveti Robert Bellarmino
17Sveta Hildegarda iz Bingena
17Sveti Stanisław Papczyński
18Sveti Josip iz Copertina
18Sveti Ivan Macías
18Sveti Eustorgije
19Sveti Januarije
19Sveta Emilija de Rodat
19Sveti Teodor iz Canterburyja
20Sveti Andrija Kim Taegon
20Sveti Eustahije
20Blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher
21Sveti Matej
21Sveti Jona, prorok
21Blaženi Elías del Socorro Nieves
22Sveti Toma iz Villanueve
22Sveti Mauricije i mučenici iz tebanske legije
22Sveti Emeram
23Sveti Lino
23Sveti Pio iz Pietrelcine
23Sveta Tekla
24Gospa od Otkupljenja
24Sveti Gerard Sagredo
24Sveti Pacifik
24Sveti Terencije
24Blaženi Anton Martin Slomšek
25Sveti Nikola von Flüe
25Sveti Vinko Strambi
25Blaženi Vladislav iz Gielniowa
26Sveti Kuzma i Damjan
26Sveta Terezija Couderc
26Sveti Pavao VI
27Sveti Vinko Paulski
27Sveti Elzear i blažena Delfina
27Blaženi Lorenzo iz Ripafratte
28Sveti Vjenceslav
28Sveti Ivan od Dukle
28Sveti Faust iz Rieza
29Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael
29Sveti Lovro Ruiz iz Manile
29Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić
30Sveti Jeronim
30Sveti Honorije iz Canterburyja
30Blaženi Titus Zeman

DEKANAT

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Mjesec    Dan     

Svetac dana - Sveti Vinko Paulski

Sveti Vinko Paulski

Sveti Vinko Paulski

Danas slavimo Vinka Paulskog, velikog i nama dragog sveca, istinskog diva kršćanske ljubavi i obnovitelja klera, čije je djelovanje ostavilo neizbrisiv trag i u hrvatskim krajevima. Rodio se 24. travnja 1581. kao Vincent de Paul u gaskonjskom selu Pouy, nazvanom 1828. imenom svoga velikog sina. Seljački sin, u djetinjstvu je čuvao ovce i svinje, školu polazio u Daxu, a od 1596. na sveučilištu u Toulouseu studirao teologiju. Već je 1600. zaređen za svećenika. Brod kojim je putovao iz Marseillesa, oteli su 1605. turski gusari, koji su ga kao roba prodali u Tunis. Obratio je na kršćanstvo svog vlasnika, uspio pobjeći zajedno s njim i vratio se 1607. u Avigonon. U proljeće 1610. postao je kapelan Margarete de Valois, prve žene kralja Henryja IV, a potom pod utjecajem Pierrea de Bérullea, kasnijeg kardinala, postao je 1611. župnikom Clichyja kraj Pariza. Od 1612. djelovao je kao duhovnik velikaške obitelji Gondy i pučki misionar, a 1619. postao dušobrižnikom veslača i robova na galijama. Iz dana u dan sve se više širila njegova socijalna i karitativna djelatnost po mnogim francuskim gradovima. Milosrdan i skroman duhovnik, osnovao je 1625. Misijsku kongregaciju, čiji su članovi po prioratu Saint-Lazare, svojem sjedištu, prozvani lazaristima. Nakon djelovanja u Francuskoj, od 1638. proširili su svoju aktivnost i na inozemstvo sa stalnim misijskim postajama u Africi. Zajedno s pobožnom udovicom Louisom de Marillac osnovao je 1633. i Družbu milosrdnih sestara.
Od tada pa sve do danas ta Vinkova karitativna družba pomaže svim mogućim nevoljnicima i bolesnicima, odbačenima i napuštenima, u bolnicama, klinikama, domovima za starije i nemoćne, školama, vrtićima i privatnim kućama te zbrinjava i napuštenu djecu. Sestre milosrdnice djeluju uspješno u crkvenim, školskim i zdavstvenim ustanovama. Neumorni sveti Vinko mnogo je učinio za izobrazbu i odgoj svećenika, osnivanjem sjemeništa i održavanjem svećeničkih seminara. Od njegovih 50 tisuća pisama i misijskih nagovora sačuvano je oko 3 tisuće. Izmoren silnim naporima i mnogim djelatnostima preminuo je na današnji dan, 27. rujna 1660. u Parizu. Blaženim ga je 1729. proglasio papa Benedikt XIII, a svetim 1737. papa Klement XII.
Prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik doveo je milosrdne sestre svetog Vinka Paulskoga 1845. u Zagreb, podigavši im u Frankopanskoj ulici samostan, a svecu crkvu. Sveti Vinko zaštitnik je siromaha, bolesnika, socijalnih i karitativnih radnika, bolnica, gubavaca, zatvorenika, izgubljenih tekstova, konja, dobrovoljaca, duhovnih pomoćnika, Madagaskara te brojnih naselja, sveučilišta, župa, samostana, crkava. kapela i udruga diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb, Daruvar, Oriovac, Sarajevo, Zemun). Sestre milosrdnice svetog Vinka Paulskog djeluju danas u hrvatskim krajevima u 4 provincije: provincija Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije-Zagreb (296 sestara, 29 sestarskih zajednica), provincija Majke dobrog savjeta-Rijeka (87 sestara, 13 sestarskih zajednica), provincija Navještenja Gospodinova-Split (202 sestre, 24 redovničke zajednice) i provincija Majke Divne-Sarajevo (71 sestra, 14 sestarskih zajednica). Podaci o broju sestara i sestarskih zajednica zabilježeni su godine 2009.

Misionari svetog Vinka, lazaristi, djeluju u Hrvatskoj od 1958. Njihova zajednica ima kuću u Vrapču (Zagreb), sa deset članova (6 svećenika, 2 brata laika i 2 bogoslova), a djeluju u tri župe, od kojih je jedna u okviru psihijatrijske bolnice Vrapče. Podaci se odnose na godinu 2009.

Milosrdne sestre svetog Vinka Paulskog uspješno djeluju i u našoj župi. Od srca im čestitamo današnji blagdan njihovog svetog zaštitnika!

Sveti Vinko Paulski

Slika: Sveti Vinko Paulski

Sveti Vinko Paulski

Slika: Sveti Vinko Paulski

Sveti Vinko Paulski

Slika: Sveti Vinko Paulski

Sveti Vinko Paulski

Slika: Sveti Vinko Paulski

Sveti Vinko Paulski

Slika: Sveti Vinko Paulski

Sveti Vinko Paulski

Slika: Sveti Vinko Paulski

Svetac dana - Sveti Elzear i blažena Delfina

Sveti Elzear i blažena Delfina

Sveti Elzear i blažena Delfina

Današanji zaštitnici su i francuski grofovski bračni par, sveti Elzéar i blažena Delfina, franjevci trećoreci iz Provanse. Blažena Delfina (Delphine de Signe), rodila se 1283. u Puimichelu (departman Alpes-de-Haute-Provence) u grofovskoj obitelji, kao kći Guillaumea de Signesa i Delphine de Barras. Nakon očeve smrti odgajala ju je tetka, poglavarica obližnjeg samostana. Po tadašnjem običaju već je s 12 godina bila zaručena. Njezin zaručnik bio je plemeniti i pobožni mladić Elzéar de Sabran, potomak jedne od najuglednijih obitelji u Provansi. Rodio se 1285. u dvorcu Roubians kraj Cabrières-d'Aiguesa (departman Vaucluse), kao sin Ermangauda de Sabrana i Laudune d’Albe, glasovite «dobre grofice iz Roquemartinea». Školovao se u Marseilleu, u benediktinskoj opatiji svetog Viktora, u kojoj je opat bio njegov stric, Guillaume de Sabran. Vjenčanje je uslijedilo 1299, nakon 4 godine zaruka. Bio je to brak u kojem su supružnici živjeli u čistoći jer su se na to zavjetovali radi postizanja kršćanskog ideala savršenstva. Stupili su u treći red svetog Franje, a u njihovom dvorcu živjelo se pokornički i asketski. Njihov se život obogatio žarkom ljubavlju prema bližnjima jer su bili istinski dobrotvori, zaštitnici siromaha i nevoljnika. Živjeli su u dvorcu Puimichel u molitvi, tiho i skromno, kako bi svoja dobra mogli dijeliti bijednim ljudima.

Kad je grof Elzéar 1309. nakon očeve smrti naslijedio titulu grofa od Ariana, uputio se zajedno s Delfinom u sjedište svoje grofovije, Ariano (provincija Avellino, Campania), u Napuljskom kraljevstvu. Supružnici su se i u Italiji iskazali kao dobročinitelji. Tamošnji narod bio je neprijateljski raspoložen prema vladarima Anžuvincima, a Elzéar i Delfina postali su pravi mirotvorci, nositelji mira i sloge. Elzéar je bio pouzdanik napuljskog kralja Roberta, vodio 1312. njegove čete u borbi s carem Henrikom VII, a 1317. postao skrbnik kraljevog sina, vojvode Karla. Elzéar je preminuo na današnji dan, 27. rujna 1323, u Parizu, a pokopan je u franjevačkoj crkvi u Aptu (departman Vaucluse, Provansa). Delfina je živjela dugo i sačuvala uspomenu na voljenog supruga, prije svega dobrotvornim djelima i otvaranjem brojnih ustanova za siromahe, bolesnike i starce. Posljednje godine života provela je kao franjevačka trećoredica u Provansi, u molitvi i samoći. Papa Urban V. bio je Elzéarovo krsno kumče, a njegov nasljednik papa Grgur XI. proglasio je 1371. Elzéara svetim. Delfina je preminula 26. studenog 1358, a pokopana je kraj supruga Elzéara u Aptu (jugoistočna Francuska). Blaženom ju je proglasio 1694. papa Inocent XII. Sveti Elzéar i blažena Delfina zaštitnici su franjevaca trećoredaca, mladenaca i talijanske biskupije Ariano Irpino-Lacedonia (Campania).

Sveti Elzear i blažena Delfina

Slika: Sveti Elzear i blažena Delfina

Sveti Elzear i blažena Delfina

Slika: Sveti Elzear i blažena Delfina

Sveti Elzear i blažena Delfina

Slika: Sveti Elzear i blažena Delfina

Sveti Elzear i blažena Delfina

Slika: Sveti Elzear i blažena Delfina

Sveti Elzear i blažena Delfina

Slika: Sveti Elzear i blažena Delfina

Sveti Elzear i blažena Delfina

Slika: Sveti Elzear i blažena Delfina

Blažena Delfina

Slika: Blažena Delfina

Svetac dana - Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Blaženi Lorenzo iz Ripafratte (Lorenzo da Ripafratta), talijanski svećenik, redovnik dominikanac, rođen je 1373. u Ripafratti (općina San Giuliano Terme, provincija Pisa, Toscana) u plemenitoj, vojničkoj obitelji, koja je vodila brigu o obrani granica Pise. Lorenzo se opredijelio za duhovni poziv i stupio 1396. u dominikanski red u samostanu svete Katarine u Pisi (sjeverna Toscana). Zalagao se za obnovu dominikanskog reda i poticao je svoju redovničku braću na dodatno školovanje, molitveni život i poštivanje pravila reda. Od 1401. djelovao je kao prior i lektor samostana u Fabrianu (provincija Ancona, Marche), a od 1402. kao učitelj novaka u Cortoni (provincija Arezzo, Toscana), propovjednik i profesor teologije. Među njegovim učenicima i studentima bili su dominikanski duhovni velikani i umjetnici, među njima sveti Antonino Pierozzi, blaženi Pietro Capucci, blaženi fra Angelico i fra Benedetto iz Fiesolea.

Kad je izabran za zamjenika generala svojeg reda, premješten je oko 1425. u samostan svetog Domenica u Pistoji (Toscana). Vodio je brigu o bolesnicima za vrijeme epidemije kuge u gradovima Pistoji i Fabrianu. Otac Lorenzo dao je svojem redu i svojoj Crkvi 60 godina jednostavnog, asketskog života, prožetog pokorom, strogim postom i bdjenjem. Nosio je nadimak „Arca di scienza“ („Mudra glava“), a bio je posvećen iznad svega sakramentu pomirenja. Svesrdnu pomoć pružao je u obnovi dominikanskog reda koju je započeo i vodio sveti Giovanni Dominici. Posljednjih desetljeća svojeg života trpio je jake bolove u jednoj nozi, a svoju bolest prihvaćao kao znak pokore. Padre Lorenzo preminuo je 27. rujna 1456. u Pistoji (Toscana) i pokopan je u tamošnjoj dominikanskoj crkvi. Prema predaji, na njegovom grobu dogodila su se mnoga čudesa. Blaženim ga je 4. travnja 1851. proglasio papa Pio IX.

Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Slika: Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Slika: Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Slika: Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Slika: Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Slika: Blaženi Lorenzo iz Ripafratte

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani