SVECI MJESECA - RUJAN

1	Sveti Egidije
1	Sveti Lupus iz Sensa
1	Sveti Jošua
2	Sveti Salomon Leclercq
2	Blaženi mučenici rujanskih progona
2	Sveti Vilhelm iz Roskildea
3	Sveti Grgur Veliki
3	Sveti Marin
3	Blažena Laura Vicuna
4	Sveta Rozalija
4	Sveta Ruža iz Viterba
4	Sveti Mojsije
5	Sveta Majka Terezija
5	Sveti Lovro Giustiniani
5	Sveti Boris i Gleb
6	Sveti Zaharija
6	Sveta Bega
6	Sveti Liberat
7	Sveti Marko Križevčanin
7	Sveti Anastazije (Staš) Solinski
7	Blaženi Giovanni Battista Mazzucconi
8	Mala Gospa
8	Sveti Sergije I.
8	Sveti Adrijan i Natalija iz Nikomedije
9	Sveti Petar Claver
9	Blaženi Frédéric Ozanam
9	Blaženi Jacques Désiré Laval
10	Sveti Nikola iz Tolentina
10	Sveta Pulherija
10	Sveti Theodard iz Maastrichta
11	Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
11	Sveti Pafnucije iz Tebe
11	Sveti Proto i Hijacint
12	Ime Marijino
12	Sveti Guido iz Anderlechta
12	Blaženi Stefan Wyszyński
13	Sveti Ivan Zlatousti
13	Sveti Amat
13	Sveti Tobija
14	Uzvišenje svetoga Križa
14	Sveta Notburga
14	Sluga Božji Ivo Peran
15	Gospa Žalosna
15	Sveta Katarina Genovska
15	Sveti Mirin
16	Sveti Kornelije i Ciprijan
16	Sveta Eufemija
16	Sveta Ljudmila
17	Sveti Robert Bellarmino
17	Sveta Hildegarda iz Bingena
17	Sveti Stanisław Papczyński
18	Sveti Josip iz Copertina
18	Sveti Ivan Macías
18	Sveti Eustorgije
19	Sveti Januarije
19	Sveta Emilija de Rodat
19	Sveti Teodor iz Canterburyja
20	Sveti Andrija Kim Taegon
20	Sveti Eustahije
20	Blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher
21	Sveti Matej
21	Sveti Jona, prorok
21	Blaženi Elías del Socorro Nieves
22	Sveti Toma iz Villanueve
22	Sveti Mauricije i mučenici iz tebanske legije
22	Sveti Emeram
23	Sveti Lino
23	Sveti Pio iz Pietrelcine
23	Sveta Tekla
24	Gospa od Otkupljenja
24	Sveti Gerard Sagredo
24	Sveti Pacifik
24	Sveti Terencije
24	Blaženi Anton Martin Slomšek
25	Sveti Nikola von Flüe
25	Sveti Vinko Strambi
25	Blaženi Vladislav iz Gielniowa
26	Sveti Kuzma i Damjan
26	Sveta Terezija Couderc
26	Sveti Pavao VI
27	Sveti Vinko Paulski
27	Sveti Elzear i blažena Delfina
27	Blaženi Lorenzo iz Ripafratte
28	Sveti Vjenceslav
28	Sveti Ivan od Dukle
28	Sveti Faust iz Rieza
29	Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael
29	Sveti Lovro Ruiz iz Manile
29	Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić
30	Sveti Jeronim
30	Sveti Honorije iz Canterburyja
30	Blaženi Titus Zeman

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Lino

Sveti Lino

Današnji sveti zaštitnik je papa Lino, prvi nasljednik svetog Petra na rimskoj biskupskoj stolici. O tome svjedoči crkvena predaja, koja počinje od svetog Ireneja, oko godine 180. Vladao je vjerojatno od 67. godine. On je po svemu sudeći Lino, kojeg spominje sveti Pavao u Drugoj polovici Timoteju. Po nekima je bio Herkulanov sin, podrijetlom iz Toscane, rođen u Volterri. U Rimu ga je obratio sveti Petar, koji ga je uzeo za suradnika i odabrao za nasljednika, a zaredio ga je Pavao. Preminuo je na današnji dan oko 76. godine, po nekim izvorima mučeničkom smrću, i vjerojatno je pokopan uz svetog Petra na vatikanskom groblju. Za njegovog pontifikata umro je Neron, uništen je Jupiterov hram u Rimu i razoren židovski hram u Jeruzalemu pa su prvi kršćani to tumačili kao znak trijumfa nove vjere. Zaštitnik je mnogih talijanskih župa i gradova, pored ostalog Volterre.

Slika: Sveti Lino

Svetac dana - Sveti Pio iz Pietrelcine

Sveti Pio iz Pietrelcine

Današnji sveti zaštitnik je i Pio iz Pietrelcine, glasoviti i kod vjernika omiljeni Padre Pio, talijanski kapucin i mističar. Rođen je 25. svibnja 1887. u Pietrelcini (provincija Benevento, Campania) kao Francesco Forgione, sin siromašnih i pobožnih roditelja Grazija i Marije Giuseppe Di Nunzio. Djetinjstvo je proveo vedro i mirno, u svojoj seljačkoj obitelji, u kući i crkvi, kao pastir na poljima ili u školi. Od malih nogu želio je postati svećenik. Godine 1903. stupio je u kapucinski samostan u susjednom Morconeu i uzeo redovničko ime Pio. Doživotne zavjete položio je 1907, a za svećenika je zaređen 1910. u katedrali u Beneventu. Zbog zdravstvenih razloga boravio je do 1916. u rodnoj Pietrelcini, a zatim je poslan u San Giovanni Rotondo (provincija Foggia, Puglia), gdje je u tamošnjem kapucinskom samostanu, uz kraće prekide, ostao sve do smrti. Stigmatik, primio je 1918. znakove muke Gospodinove (svih pet rana Isusovih) i nosio ih punih 50 godina, otvorene, bolne i krvave. Posjedovao je i mnoge druge karizmatske darove (ekstaze, vizije, bilokacije, levitacije, ozdravljenja dodirom, čitanje tuđih savjesti). Žarko je ljubio Boga i braću ljude, a puninom svoga zvanja trajno je služio spasenju svojih bližnjih. Njegov životni program ostvarivao se vođenjem duša prema Bogu, sakramentalnim pomirenjem ljudi sa Svevišnjim i služenjem svete mise.

Čovjek molitve i patnje, skroman i ponizan fratar, ispovijedao je od jutra do mraka i ponizno služio svete mise. Spavao je na zemlji, s kamenom pod glavom umjesto jastuka i svakodnevno molio najmanje petnaest krunica. Njegova duhovna oporuka glasi: „Ljubite Gospu i nastojte da ona ljubi vas. Molite uvijek krunicu!“ Svesrdno je nastojao ublažiti patnje mnogih obitelji, naročito bolesnika i siromaha. Zbog toga je 1956. utemeljio i otvorio „Kuću za olakšanje patnji“, posvećenu Mariji, tada najbolje opremljenu bolnicu u Italiji. Već 1940. počeo je organizirati molitvene skupine, koje je nazvao „rasadištem vjere i ognjištem ljubavi“, a pravi su procvat doživjele između 1947. i 1950. Kasnije ih je papa Pavao VI. nazvao „velikom rijekom ljudi koji mole“. Te molitvene skupine postale su ishodištem brojnih molitvenih skupina različitih naziva diljem svijeta. Padre Pio nikada nije bio dobrog zdravlja, a naročito je bolovao posljednjih godina života. Njegov životni put bio je obilježen patnjom jer ga je dragi Bog htio pridružiti bolima ljudi i mukama Isusa Krista, prikazanima za spas svijeta. „Brat s Isusovim ranama“, već za vrijeme zemaljskog života uživao je ogromnu popularnost zbog svojih kreposti i duha molitve, zbog svojih žrtava i potpunog posvećenja dobrobiti svih duša. U njegovu blizinu dolazilo je godinama mnoštvo hodočasnika. Smrt ga je zatekla u vedrom raspoloženju, na današnji dan, 23. rujna 1968, u San Giovanniju Rotondu. Na njegovom tijelu ponovo se dogodilo čudo-nije više bilo ni najmanjeg znaka Isusovih rana. Oko 100 tisuća ljudi ispratilo ga je na vječni počinak. U godinama poslije smrti sve se više širio glas o njegovoj svetosti, o brojnim čudima i ozdravljenjima po njegovom zagovoru. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1999, a svetim 2002. Milijun hodočasnika bilo je nazočno njegovom proglašenju blaženim. Obred proglašenja predvodio je papa Ivan Pavao II, ali ni dva najveća trga u Rimu (Svetog Petra i Svetog Ivana Lateranskog) nisu mogla primiti sve vjernike. Padre Pio je zaštitnik civilne vojne službe i katoličke mladeži.

Slika: Sveti Pio iz Pietrelcine

Svetac dana - Sveta Tekla

Sveta Tekla

Sveta Tekla (Thékla, Thecla), suradnica svetog Pavla i mučenica, rođena je početkom 1. stoljeća u maloazijskom gradu Ikoniju (Iconium, danas Konya, središnja Turska), od uglednih roditelja. Junakinja je mnogih apokrifnih zapisa i legendi. U svojem rodnom gradu godine 50. ili 51. srela je svetog Pavla, koji ju je obratio na kršćanstvo. Ostavila je zaručnika Tamirisa i postala Pavlova sljedbenica. Njezina majka i zaručnik prijavili su je kao kršćanku. Sveti Pavao je uhićen, a Tekla ga je noću potajno posjećivala u tamnici. Na kraju je Pavao prognan iz grada. Tekla je osuđena na smrt na lomači, ali su kiša i tuča ugasili vatru, nakon čega je oslobođena. Slijedila je svetog Pavla na njegovim misionarskim putovanjima u muškoj odjeći, sve do Antiohije na Orontu. U Antiohiji je odbila ljubav mladog Sirijca Aleksandra, koji ju je nakon toga prijavio vlastima. Osuđena je na smrt i bačena divljim životinjama da je rastrgaju. Lavice i medvjedice branile su je pa su lavovi i medvjedi pred njima uzmakli. Bacila se u jezero i pokrstila samu sebe. Ponovno je puštena na slobodu. Slijedila je i dalje svetog Pavla na njegovim putovanjima po Maloj Aziji. Po blagoslovu svetog Pavla povukla se blizu pustog mjesta kraj Seleukije na Tigrisu (sjeverno od Babilona, danas u Iraku). Ozdravljala je mnoge bolesnike i obraćala ih na kršćanstvo. Zavidni liječnici i vračevi iz Seleukije poslali su neke mladiće da je liše djevičanstva kako bi izgubila čudotvornu moć.

Tekla se dala u bijeg i zaustavila se kod jedne stijene kako bi se pomolila. Stijena se rastvorila i sakrila Teklu. Tamo je godinama živjela asketskim životom kao pustinjakinja. Ta je stijena kasnije postala njezino skrovište i grob. Po nekim izvorima preminula je krajem 1. stoljeća u Seleukiji, u devedeset prvoj godini života. Sveti Ivan Zlatousti izrekao je pohvalu o svetoj Tekli: „Čini mi se da vidim ovu blaženu djevicu kako prinosi Gospodinu jednom rukom djevičanstvo, a drugom mučeništvo.“ Na jednom brežuljku kod antičkog grada Seleukije na Tigrisu (blizu Bagdada) hodočasnica Egerija je oko 400. godine ugledala veliko Teklino svetište. Odatle se štovanje svete Tekle proširilo po mnogim zemljama Istoka i Zapada. Diljem Europe i svijeta danas postoje brojne crkve posvećene svetoj Tekli, mnoge slike, kipovi i spomenici, a neka naselja i gradske četvrti nose njezino ime (Santa Tecla u Salvadoru, Sainte-Thècle u Québecu, Sainte-Thècle u francuskom departmanu Alpes-Maritimes, Santa Tecla, četvrt u sicilijanskom gradu Acirealeu, Santa Tecla de Basto, četvrt u portugalskom gradu Celorico de Basto, Thekla, gradska četvrt u Leipzigu). Štuju je i katolici i pravoslavci.