SVECI MJESECA - RUJAN

1	Sveti Egidije
1	Sveti Lupus iz Sensa
1	Sveti Jošua
2	Sveti Salomon Leclercq
2	Blaženi mučenici rujanskih progona
2	Sveti Vilhelm iz Roskildea
3	Sveti Grgur Veliki
3	Sveti Marin
3	Blažena Laura Vicuna
4	Sveta Rozalija
4	Sveta Ruža iz Viterba
4	Sveti Mojsije
5	Sveta Majka Terezija
5	Sveti Lovro Giustiniani
5	Sveti Boris i Gleb
6	Sveti Zaharija
6	Sveta Bega
6	Sveti Liberat
7	Sveti Marko Križevčanin
7	Sveti Anastazije (Staš) Solinski
7	Blaženi Giovanni Battista Mazzucconi
8	Mala Gospa
8	Sveti Sergije I.
8	Sveti Adrijan i Natalija iz Nikomedije
9	Sveti Petar Claver
9	Blaženi Frédéric Ozanam
9	Blaženi Jacques Désiré Laval
10	Sveti Nikola iz Tolentina
10	Sveta Pulherija
10	Sveti Theodard iz Maastrichta
11	Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
11	Sveti Pafnucije iz Tebe
11	Sveti Proto i Hijacint
12	Ime Marijino
12	Sveti Guido iz Anderlechta
12	Blaženi Stefan Wyszyński
13	Sveti Ivan Zlatousti
13	Sveti Amat
13	Sveti Tobija
14	Uzvišenje svetoga Križa
14	Sveta Notburga
14	Sluga Božji Ivo Peran
15	Gospa Žalosna
15	Sveta Katarina Genovska
15	Sveti Mirin
16	Sveti Kornelije i Ciprijan
16	Sveta Eufemija
16	Sveta Ljudmila
17	Sveti Robert Bellarmino
17	Sveta Hildegarda iz Bingena
17	Sveti Stanisław Papczyński
18	Sveti Josip iz Copertina
18	Sveti Ivan Macías
18	Sveti Eustorgije
19	Sveti Januarije
19	Sveta Emilija de Rodat
19	Sveti Teodor iz Canterburyja
20	Sveti Andrija Kim Taegon
20	Sveti Eustahije
20	Blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher
21	Sveti Matej
21	Sveti Jona, prorok
21	Blaženi Elías del Socorro Nieves
22	Sveti Toma iz Villanueve
22	Sveti Mauricije i mučenici iz tebanske legije
22	Sveti Emeram
23	Sveti Lino
23	Sveti Pio iz Pietrelcine
23	Sveta Tekla
24	Gospa od Otkupljenja
24	Sveti Gerard Sagredo
24	Sveti Pacifik
24	Sveti Terencije
24	Blaženi Anton Martin Slomšek
25	Sveti Nikola von Flüe
25	Sveti Vinko Strambi
25	Blaženi Vladislav iz Gielniowa
26	Sveti Kuzma i Damjan
26	Sveta Terezija Couderc
26	Sveti Pavao VI
27	Sveti Vinko Paulski
27	Sveti Elzear i blažena Delfina
27	Blaženi Lorenzo iz Ripafratte
28	Sveti Vjenceslav
28	Sveti Ivan od Dukle
28	Sveti Faust iz Rieza
29	Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael
29	Sveti Lovro Ruiz iz Manile
29	Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić
30	Sveti Jeronim
30	Sveti Honorije iz Canterburyja
30	Blaženi Titus Zeman

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Josip iz Copertina

Sveti Josip iz Copertina

Današnji sveti zaštitnik Josip iz Copertina rodio se 17. lipnja 1603. kao Giuseppe Maria Desa u talijanskom gradu Copertinu (Puglia), nakon očeve smrti, poput Spasitelja u pravoj pravcatoj staji. Djetinjstvo je proveo u velikoj neimaštini, a školovanje je morao prekinuti zbog bolesti, koja ga je gotovo pet godina držala nepokretnim. Sporog shvaćanja a nagle naravi, od 1620. bio je kao brat laik među kapucinima, ali je zbog svojih ekstaza otpušten. Primljen je u samostan franjevaca konventualaca u Grotelli nedaleko Copertina, a unatoč lošoj naobrazbi (jedva je znao čitati i pisati) zbog duboke pobožnosti, duhovnog znanja i sposobnosti za rješavanje najzamršenijih pitanja zaređen je 1628. za svećenika. Bio je poznat po nadnaravnim mističnim darovima, koji su ga učinili glasovitim, ali su mu donijeli i mnoge nevolje. Čudotvorac, ostao je ponizan i skroman, podvrgavao se pokori, postu i odricanju, živio u siromaštvu i poslušnosti. Zbog svojih čestih lebdenja, ekstaza i vizija podvrgnut je 1638. u Napulju ispitivanju tamošnje inkvizicije. Kad su ga i suci vidjeli kako u zanosu lebdi u zraku, oslobođen je sumnje da zlorabi lakovjernost puka i poslan u franjevački samostan u Assisiju.

Iako je tamo godinama živio u izolaciji (nije smio propovijedati, ispovijedati ni sudjelovati u procesijama), u pohode su mu dolazili mnogi vjernici, među njima svećenici i prelati, koji su od njega tražili savjete i zagovor. Potom je premješten u kapucinske samostane u Pietrarubbiji i Fossombroneu te naposljetku 1656. u samostan konventualaca u Osimu (Marche). Kad bi ga uhvatio zanos, morao je pjevati, a u ćeliju su mu postavili male orgulje. Netko bi mu svirao a on bi pjevao. Preminuo je u Osimu na današnji dan, 18. rujna 1663. Blaženim ga je 1753. proglasio papa Benedikt XIV, a svetim 1767. papa Klement XIII. Zaštitnik je zrakoplovaca, zrakoplovnih putnika, astronauta, padobranaca, letača, mentalno oštećenih osoba i studenata, posebno onih koji se pripremaju za ispite, svojeg rodnog Copertina i Cupertina u Californiji.

Slika: Sveti Josip iz Copertina

Svetac dana - Sveti Ivan Macías

Sveti Ivan Macías

Današnji sveti zaštitnik je i Ivan (Juan) Macías, španjolski i peruanski dominikanac. Rođen je 2. ožujka 1585. u španjolskom selu Ribera del Fresno (Extremadura) kao Juan de Arcas y Sánchez, u pobožnoj i siromašnoj seoskoj obitelji. Već u petoj godini života ostao je bez oca i majke pa je od malih nogu morao uzdržavati sebe i svoju mlađu sestru. Djecu je odgajao ujak pa su preuzela i njegovo prezime, Macías. Mali Juan se prihvatio posla seoskog pastira i već je tada imao prva viđenja. Sveti Ivan apostol, čije je ime nosio, objavio mu je da će postati redovnikom u jednoj stranoj zemlji, da će se on brinuti za njega i da će se u njegovu čast podizati oltari. Do 25. godine života živio je mirnim pastirskim životom, uzorno i pobožno. Tada je opet začuo glas da mora ostaviti rodni kraj i pronaći novi dom. Putovao je Španjolskom, zaposlio se kod jednog bogatog trgovca, s njim 1619. preplovio ocean i došao u Cartagenu, u Kolumbiji. Trgovac je brzo uvidio da mu Ivan neće biti od pomoći pa ga je otpustio. Ivan se tada našao u nepoznatom kraju, napušten od svih i uz zagovor svetog Ivana apostola krenuo na put u Peru. Nakon četiri mjeseca stigao je u Limu. Radio je još dvije i pol godine kao pastir i tada se počelo ispunjavati davno proročanstvo-njegov ulazak u samostan. U to vrijeme u Limi je živjela i dominikanska trećoredica Ruža Limska, prva kanonizirana svetica Južne Amerike, a u dominikanskom samostanu Svete krunice sveti Martin de Porres. Juan Macías odlučio se za novoosnovani dominikanski samostan svete Marije Magdalene, poznat po strogosti redovničkog života. Zbilo se to 23. siječnja 1622, u njegovoj 37. godini života. Već naredne godine, 1623, položio je svečane zavjete.

Brat laik, radio je kao samostanski vratar do kraja života. Bio je glasovit po svojim viđenjima i čudima te po svojoj brizi za siromahe, bolesnike, bogalje i prosjake. Hranio je po 200 ljudi svakog dana. Njegov mali magarac svaki dan je krstario ulicama Lime i vraćao se u samostan natovaren darovima za siromahe. Juan je neprestano činio pokoru i obratio mnoge grešnike. Po njegov savjet dolazili su na vrata samostana i velikaši i bogataši. Naročito je častio presveti sakrament pa je svakodnevno bio i na 5 do 6 misa. Svaki dan je molio po tri krunice i prikazivao svoje molitve za obraćenje grešnika, za duše u čistilištu i za svoje spasenje. Pripisuju mu se mnoga čuda, a prema predaji spasio je svojim molitvama više od milijun duša. Preminuo je 16. rujna 1645. u Limi. Papa Grgur XVI. proglasio ga je blaženim 1837 (zajedno s njegovim bliskim prijateljem i subratom Martinom de Porresom), a papa Pavao VI. svetim 1975.

Slika: Sveti Ivan Macías

Svetac dana - Sveti Eustorgije

Sveti Eustorgije

Sveti Eustorgije I (Eustorgius, Estorgio), biskup Milana, rođen je u plemenitoj grčkoj obitelji na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. Bio je carev poslanik u Milanu, a 343. izabran je za devetog biskupa Milana kao nasljednik biskupa Protazija. Otputovao je u Carigrad kako bi njegov izbor potvrdio car Konstantin Veliki. Car mu je tada poklonio relikvije sveta Tri kralja. Prema legendi iz 12. stoljeća Eustorgije ih je 344. dopremio u Milano u velikom mramornom sarkofagu, na kolima koja su vukle dvije male krave. Te relikvije kasnije je u Köln prenio rimsko-njemački car Fridrik I. Barbarossa i darovao ih 1164. kölnskom nadbiskupu Rainaldu von Dasselu. Dio tih relikvija vraćen je 1904. u milansku baziliku svetog Eustorgija. Biskup Eustorgije održao je dvije sinode, od 345. do 346. i od 347. do 348. Započeo je s izgradnjom crkava i bazilika u Milanu.

Bio je veliki protivnik arijanskog krivovjerja i zbog toga ga je sveti Atanazije prozvso „braniteljem vjere“. Sveti Ambrozije dao mu je časni naziv „ispovijedoca“, a njegovo ime uključeno je u ambrozijanski obred. Preminuo je oko 350. u Milanu. Pokopan je u crkvi koja je kasnije nazvana po njemu (bazilika svetog Eustorgija), a njegove relikvije nalaze se pod glavnim oltarom. Već u 5. stoljeću spominje se kao crkveni velikan vrijedan štovanja. Sveti Eustorgije pripada u skupinu od četiri milanska biskupa koje je vjernički puk od najranijih dana štovao kao svece (sveti Dionizije Milanski, sveti Ambrozije, sveti Simplicijan). Po nekim izvorima živio je i upravljao milanskom crkvom ranije, od 315. do 331. Prema podacima iz 14. stoljeća u Milanu mu je bilo posvećeno pet crkava. Štuju ga naročito u milanskoj nadbiskupiji, u Milanu, gradu Arcoreu (Lombardija) i u švicarskoj biskupiji Lugano.