SVECI MJESECA - RUJAN

1	Sveti Egidije
1	Sveti Lupus iz Sensa
1	Sveti Jošua
2	Sveti Salomon Leclercq
2	Blaženi mučenici rujanskih progona
2	Sveti Vilhelm iz Roskildea
3	Sveti Grgur Veliki
3	Sveti Marin
3	Blažena Laura Vicuna
4	Sveta Rozalija
4	Sveta Ruža iz Viterba
4	Sveti Mojsije
5	Sveta Majka Terezija
5	Sveti Lovro Giustiniani
5	Sveti Boris i Gleb
6	Sveti Zaharija
6	Sveta Bega
6	Sveti Liberat
7	Sveti Marko Križevčanin
7	Sveti Anastazije (Staš) Solinski
7	Blaženi Giovanni Battista Mazzucconi
8	Mala Gospa
8	Sveti Sergije I.
8	Sveti Adrijan i Natalija iz Nikomedije
9	Sveti Petar Claver
9	Blaženi Frédéric Ozanam
9	Blaženi Jacques Désiré Laval
10	Sveti Nikola iz Tolentina
10	Sveta Pulherija
10	Sveti Theodard iz Maastrichta
11	Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
11	Sveti Pafnucije iz Tebe
11	Sveti Proto i Hijacint
12	Ime Marijino
12	Sveti Guido iz Anderlechta
12	Blaženi Stefan Wyszyński
13	Sveti Ivan Zlatousti
13	Sveti Amat
13	Sveti Tobija
14	Uzvišenje svetoga Križa
14	Sveta Notburga
14	Sluga Božji Ivo Peran
15	Gospa Žalosna
15	Sveta Katarina Genovska
15	Sveti Mirin
16	Sveti Kornelije i Ciprijan
16	Sveta Eufemija
16	Sveta Ljudmila
17	Sveti Robert Bellarmino
17	Sveta Hildegarda iz Bingena
17	Sveti Stanisław Papczyński
18	Sveti Josip iz Copertina
18	Sveti Ivan Macías
18	Sveti Eustorgije
19	Sveti Januarije
19	Sveta Emilija de Rodat
19	Sveti Teodor iz Canterburyja
20	Sveti Andrija Kim Taegon
20	Sveti Eustahije
20	Blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher
21	Sveti Matej
21	Sveti Jona, prorok
21	Blaženi Elías del Socorro Nieves
22	Sveti Toma iz Villanueve
22	Sveti Mauricije i mučenici iz tebanske legije
22	Sveti Emeram
23	Sveti Lino
23	Sveti Pio iz Pietrelcine
23	Sveta Tekla
24	Gospa od Otkupljenja
24	Sveti Gerard Sagredo
24	Sveti Pacifik
24	Sveti Terencije
24	Blaženi Anton Martin Slomšek
25	Sveti Nikola von Flüe
25	Sveti Vinko Strambi
25	Blaženi Vladislav iz Gielniowa
26	Sveti Kuzma i Damjan
26	Sveta Terezija Couderc
26	Sveti Pavao VI
27	Sveti Vinko Paulski
27	Sveti Elzear i blažena Delfina
27	Blaženi Lorenzo iz Ripafratte
28	Sveti Vjenceslav
28	Sveti Ivan od Dukle
28	Sveti Faust iz Rieza
29	Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael
29	Sveti Lovro Ruiz iz Manile
29	Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić
30	Sveti Jeronim
30	Sveti Honorije iz Canterburyja
30	Blaženi Titus Zeman

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Robert Bellarmino

Sveti Robert Bellarmino

Današnji sveti zaštitnik Roberto Bellarmino, isusovac, kardinal, teolog i crkveni naučitelj, rodio se u talijanskom gradiću Montepulcianu (južna Toscana) 4. listopada 1542. Nećak pape Marcela II, stupio je 1560. u red Družbe Isusove, studirao na mnogim sveučilištima, a za svećenika je zaređen 1570. u Ghentu. Djelovao je kao propovjednik i sveučilišni profesor u flamanskom gradu Leuvenu (1570-1576) te kao profesor kontroverzne teologije (s proslavljenim djelom „Rasprave o kontroverzama“), duhovnik i rektor na isusovačkom Rimskom kolegiju (1576-1594). Provincijal isusovačke Napuljske provincije (1594-1597), papinski teolog i savjetnik te prefekt i član mnogih kongregacija, objavio je 1597. svoj glasoviti „Mali katekizam“ s više od 400 izdanja na 60 jezika, a 1598. katekizam za katehete.

Kardinal od 1599, glasoviti propovjednik, upravitelj vatikanske knjižnice, prijatelj siromaha, djelovao je kao posrednik u raznim sporovima Pape i nekih država. Nadbiskup Capue (1602-1605) i biskup rodnog Montepulciana (1607-1611), povukao se na kraju u isusovački kolegij svetog Andrije u Rimu. Autor brojnih vrijednih teoloških i popularnih knjiga, prijatelj mnogih duhovnih velikana i svetaca, zaštitnik Galilea Galileija, preminuo je na dašanji dan, 17. rujna 1621. u Rimu. Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 1923, svetim 1930, a crkvenim naučiteljem 1931. Zaštitnik je kanonskih pravnika, kateheta, katekumena te mnogih biskupija i sveučilišta, naročito u SAD (pored ostalog i nadbiskupije Cincinnati, Ohio).

Slika: Sveti Robert Bellarmino

Svetac dana - Sveta Hildegarda iz Bingena

Sveta Hildegarda iz Bingena

Današnja je sveta zaštitnica Hildegarda iz Bingena (Hildegard von Bingen), poznata i kao “Sibila s Rajne” ili kao “čudo XII. stoljeća”, njemačka redovnica benediktinka, mističarka, književnica, glazbenica i znanstvenica. Rođena je 1098. u Bermesheimu kod Alzeya (Rheinland-Pfalz) kao deseto dijete plemića Hildeberta i Mechtilde. Već kao djevojčica imala je viđenja. Roditelji su je s 8 godina dali na odgoj redovnicama u benediktinski samostan Disibodenberg. U petnaestoj godini Hildegard je i sama primila redovničku koprenu. Sa 40 godina počela je zapisivati svoja viđenja. Posjedovala je dar proročanstva, pisala propovijedi i životopise svetaca, vodila bogatu korespondenciju s papama, carevima, kraljevima, biskupima i drugim istaknutim osobama svojega vremena. Bila je savjetnica mnogih uglednika. Sačuvao se veći broj njezinih pisama i rasprava koje su uz njezine pjesme na latinskom jeziku zanimljivi dokumenti iz razdoblja križarskih ratova. Objavila je mnoga djela i znanstveno se bavila teologijom, medicinom, botanikom, glazbom, etikom i kozmologijom. Oko 1151. skladala je liturgijsku dramu s moralnom poukom pod naslovom „Ordo Virtutum“ („Red vrlina“).

Posjećivala je brojne samostane i na trgovima držala govore svećenstvu i puku. Nakon smrti svoje učiteljice i poglavarice Jutte von Sponheim postala je 1136. poglavaricom (magistrom) u Disibodenbergu, a kasnije utemeljila samostane Rupertsberg (1150) i Eibingen (1165). U svoju redovničku zajednicu unosila je radost, vedrinu i glazbu te je nastojala pomoći svim sestrama da služe Gospodinu s veseljem. Naročitu nježnost pokazivala je prema bolesnicama, nabavljala im lijekove, a kada to nije bilo dovoljno, obraćala se Gospodinu da ih on izliječi čudom. Preminula je na današnji dan, 17. rujna 1179, u samostanu Rupertsbergu (Bingen am Rhein, Rheinland-Pfalz). Jedan od Hildegardinih biografa zapisao je: »U njezinim je grudima plamtjela ljubav, koja nije isključivala nijednoga čovjeka.« Hildegardine relikvije nalaze se u župnoj crkvi u Eibingenu (Hessen). Časte je i katolici i protestanti. Papa Ivan XXII. proglasio je Hildegardu 1326. blaženom, a papa Benedikt XVI. potvrdio je 2012. njezinu svetost i proglasio ju crkvenom naučiteljicom („doktorica sveopće crkve“, „Doctor Ecclasiae universalis“).

Slika: Sveta Hildegarda iz Bingena

Svetac dana - Sveti Stanisław Papczyński

Sveti Stanisław Papczyński

Sveti Stanisław Papczyński, poznat i kao Stanislav od Isusa i Marije, poljski svećenik, osnivač Kongregacije marijanskih otaca od Bezgrešnog začeća, rođen je 18. svibnja 1631. u Podegrodziu (Malopoljsko vojvodstvo, južna Poljska) kao Jan Papczyński, sin kovača i seoskog starješine Tomasza i Zofije Tacikowske. Imao je šest sestara i jednog brata. U djetinjstvu pastir, uporan i marljiv učenik, školovao se u mnogim gradovima. S 23 godine završio je studij filozofije na isusovačkom kolegiju u Rawi Mazowieckoj. Ušao je u pijaristički novicijat u Podolíncu (sjeverna Slovačka) 2. srpnja 1654. i uzeo redovničko ime Stanislav od Isusa i Marije (Stanisław od Jezusa i Maryi). Iduće godine, 1655, Poljsku su napali Šveđani pa je naredno razdoblje njegovog života obilježio rat, izbjeglištvo i bolest. O tim godinama veliki poljski pisac, prvi slavenski nobelovac Henryk Sienkiewicz, piše u svojoj omiljenoj trilogiji („Ognjem i mačem”, „Potop” i „Gospodin Wołodyjowski”). Za svećenika je Stanisław zaređen 12. ožujka 1661. Predavao je retoriku na pijarističkim kolegijima u Rzeszówu (Podkarpatsko vojvodstvo) i Podolíncu. Ugledni profesor, vrsni propovjednik u mnogim varšavskim crkvama, traženi ispovjednik, objavio je više knjiga. Od 1663. do 1667. bio je ravnatelj Bratovštine Naše Gospe od milosti, zaštitnice Varšave. Njegove duhovne savjete slijedili su mnogi glasoviti ljudi onog vremena, među njima papinski nuncij Antonio Pignatelli, kasniji papa Inocent XII, i hetman Jan Sobieski, kasnije slavni poljski kralj, osloboditelj Beča. Težeći idealima „potpunog siromaštva” Stanisław je istupio 11. prosinca 1670. iz pijarističkog reda. S dopuštenjem poznanjskog biskupa Stefana Wierzbowskog obukao je u Luboczu (Łódzko vojvodstvo) u rujnu 1671. bijeli habit na čast Bezgrešne Djevice Marije.

Tamo je napisao pravila za svoju novu redovničku zajednicu, Kongregaciju marijanskih otaca od Bezgrešnog začeća (Zgromadzenie Księży Marianów Niepokalanego Poczęcia Najświętszej Maryi Panny), osnovanu 24. listopada 1673. Tako je nastao prvi poljski muški red i prvi muški red na svijetu pod imenom Bezgrešne. Papa Inocent XII. potvrdio ga je službeno 21. rujna 1699. Sa svojim marijancima (među njima i mnogi bivši vojnici) Stanisław je živio pustinjačkim životom u Puszczi Korabiewskoj (danas Puszcza Mariańska), šumovitom području u Mazowieckom vojvodstvu. Stanisław je u studenom 1673. doživio ekstazu za vrijeme jedne propovijedi i vidio pobjedu Jana Sobieskog nad Turcima kod Hotina te odmah prenio radosnu vijest vjernicima. Kao vojni kapelan pratio je 1674. vojsku Jana Sobieskog koja je odbacila Turke s istočnih poljskih granica. Od 1677. pa do smrti Stanisław je sa svojim marijancima boravio u naselju Góra Kalwaria (Mazowiecko vojvodstvo), gdje je uz crkvu Posljednje večere Gospodnje sagradio i samostan za svoju družbu. Isticao se svojim poticajima na razmatranje Božjeg milosrđa te na utjecanje zagovoru Bezgrešne Djevice Marije. Imao je viđenja duša u čistilištu te je neprestano poticao na pokoru i molitvu. Sa svojom subraćom marijancima naročito je molio za duše u čistilištu, posebno za vojnike poginule u bitkama i žrtve ratnih pošasti. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Preminuo je 17. rujna 1701. u Góri Kalwariji i pokopan u marijanskoj crkvi Posljednje večere Gospodnje. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 16. rujna 2007, a papa Franjo svetim 5. lipnja 2016. Njegovi marijanci (oko 500 redovnika) i danas uspješno djeluju u mnogim zemljama diljem svijeta.