SVECI MJESECA - RUJAN

1	Sveti Egidije
1	Sveti Lupus iz Sensa
1	Sveti Jošua
2	Sveti Salomon Leclercq
2	Blaženi mučenici rujanskih progona
2	Sveti Vilhelm iz Roskildea
3	Sveti Grgur Veliki
3	Sveti Marin
3	Blažena Laura Vicuna
4	Sveta Rozalija
4	Sveta Ruža iz Viterba
4	Sveti Mojsije
5	Sveta Majka Terezija
5	Sveti Lovro Giustiniani
5	Sveti Boris i Gleb
6	Sveti Zaharija
6	Sveta Bega
6	Sveti Liberat
7	Sveti Marko Križevčanin
7	Sveti Anastazije (Staš) Solinski
7	Blaženi Giovanni Battista Mazzucconi
8	Mala Gospa
8	Sveti Sergije I.
8	Sveti Adrijan i Natalija iz Nikomedije
9	Sveti Petar Claver
9	Blaženi Frédéric Ozanam
9	Blaženi Jacques Désiré Laval
10	Sveti Nikola iz Tolentina
10	Sveta Pulherija
10	Sveti Theodard iz Maastrichta
11	Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
11	Sveti Pafnucije iz Tebe
11	Sveti Proto i Hijacint
12	Ime Marijino
12	Sveti Guido iz Anderlechta
12	Blaženi Stefan Wyszyński
13	Sveti Ivan Zlatousti
13	Sveti Amat
13	Sveti Tobija
14	Uzvišenje svetoga Križa
14	Sveta Notburga
14	Sluga Božji Ivo Peran
15	Gospa Žalosna
15	Sveta Katarina Genovska
15	Sveti Mirin
16	Sveti Kornelije i Ciprijan
16	Sveta Eufemija
16	Sveta Ljudmila
17	Sveti Robert Bellarmino
17	Sveta Hildegarda iz Bingena
17	Sveti Stanisław Papczyński
18	Sveti Josip iz Copertina
18	Sveti Ivan Macías
18	Sveti Eustorgije
19	Sveti Januarije
19	Sveta Emilija de Rodat
19	Sveti Teodor iz Canterburyja
20	Sveti Andrija Kim Taegon
20	Sveti Eustahije
20	Blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher
21	Sveti Matej
21	Sveti Jona, prorok
21	Blaženi Elías del Socorro Nieves
22	Sveti Toma iz Villanueve
22	Sveti Mauricije i mučenici iz tebanske legije
22	Sveti Emeram
23	Sveti Lino
23	Sveti Pio iz Pietrelcine
23	Sveta Tekla
24	Gospa od Otkupljenja
24	Sveti Gerard Sagredo
24	Sveti Pacifik
24	Sveti Terencije
24	Blaženi Anton Martin Slomšek
25	Sveti Nikola von Flüe
25	Sveti Vinko Strambi
25	Blaženi Vladislav iz Gielniowa
26	Sveti Kuzma i Damjan
26	Sveta Terezija Couderc
26	Sveti Pavao VI
27	Sveti Vinko Paulski
27	Sveti Elzear i blažena Delfina
27	Blaženi Lorenzo iz Ripafratte
28	Sveti Vjenceslav
28	Sveti Ivan od Dukle
28	Sveti Faust iz Rieza
29	Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael
29	Sveti Lovro Ruiz iz Manile
29	Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić
30	Sveti Jeronim
30	Sveti Honorije iz Canterburyja
30	Blaženi Titus Zeman

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Uzvišenje svetoga Križa

Uzvišenje svetoga Križa

Blagdan Uzvišenja svetoga Križa, koji danas slavimo, potječe iz Jeruzalema. Car Konstantin dao je izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna 335. Carica Jelena pronašla je prema predaji dio izvornog Kristovog križa 326. te ga povjerila na čuvanje u toj bazilici. Kršćani Jeruzalema, dan nakon godišnjice posvete te bazilike, 14. rujna, izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali. Perzijska je vojska otela relikviju 614, ali ju je car Heraklije uspio vratiti te ju je 3. svibnja 628. svečano donio u Jeruzalem. Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio na kršćanski Zapad. Za sve kršćane Kristov križ je simbol spasenja. Križ je do Isusovog raspeća bio smrtna kazna za političke buntovnike i najteže zločince. Od tada je on znak pobjede nad grijehom i smrću, znak uzvišenja Krista i nade njegovih sljedbenika. Tko s vjerom i nadom prihvaća zagonetku križa, može se nadati duhovnom preporodu i uzvišenju u trajnu sreću s Bogom.

Hrvatski narod vjekovima se borio za „krst časni“, za križ kao simbol našeg spasenja i kršćanstva uopće. Naša povijest već od svojih početaka stoji u znaku svetoga Križa, koji je bio i ostao najveća čast i slava te povijesti. Uzvišenju svetoga Križa posvećene su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Siget, Kerestinec kod Svete Nedelje, Kravarsko, Križ, Dugo Selo, Osijek-Retfala, Branjin Vrh kod Belog Manastira, Ladimirevci kod Valpova, Oprisavci, Šemovci kod Virja, Križevci-konkatedrala, Sveti Križ Začretje, Križovljan kod Martijanca, Vratišinec, Kotoriba, Sisak-katedrala, Trebež kod Jasenovca, Završje Netretićko, Ogulin, Križpolje kod Brinja, Perušić, Prozor kod Otočca, Vaganac kod Gospića, Turke kod Delnica, Rijeka-Srdoči, Draguć kod Cerovlja, Krapanj-Brodarica kod Šibenika, Šibenik-Dolac, Split-Veli Varoš, Okrug Gornji na Čiovu, Živogošće kod Podgore, Dubrovnik-Gruž, Bosanska Dubica, Bistrica kod Žepča, Jelaške kod Olova, Klopče kod Zenice, Sarajevo-Kovačići, Međugorje, Ruma, Petrovaradin, Sveti Tomo/Senttomaš u Bačkoj, Pačir kod Bačke Topole, Miletić kod Odžaka), a posvećena mu je i slavna franjevačka provincija Bosna Srebrena.

Slika: Uzvišenje svetoga Križa

Slika: Uzvišenje svetoga Križa-katedrala u Sisku

Slika: Uzvišenje svetoga Križa-župna crkva u Ogulinu

Slika: Uzvišenje svetoga Križa-župna crkva u Okrugu

Slika: Uzvišenje svetoga Križa-župna crkva u Osijeku

Slika: Uzvišenje svetoga Križa-župna crkva u Perušiću

Svetac dana - Sveta Notburga

Sveta Notburga

Današnja zaštitnica je i sveta Notburga, omiljena austrijska i tirolska svetica, poznata i kao Notburga iz Rattenberga ili Notburga iz Ebena. Rođena je oko 1265. u Rattenbergu (Tirol) kao klobučareva kći. Kao osamnaestogodišnja djevojka radila je u kuhinji na dvoru grofa Heinricha od Rottenburga (Buch in Tirol). Grofova žena Ottilia naredila je Notburgi da ostacima od jela hrani svinje, ali je Notburga umjesto toga hranu dijelila siromasima. Kad je zbog toga ukorena, ostatke hrane bacala je svinjama, a siromasima je dijelila svoje vlastite obroke. Ottilia je to ocijenila kao neposluh i otpustila je Notburgu iz službe. Notburga se zatim zaposlila kao služavka kod jednog seljaka u susjednom tirolskom naselju Eben am Achensee. Kad je grofica Ottilia umrla, grof Heinrich je ponovno zaposlio Notburgu u svojem dvorcu Rottenburgu. Notburga je ustrajno pomagala siromasima, bolesnicima i nevoljnicima. Pripisuju joj se mnoga čudesa već za njezina života. Prema legendi, kad je jednom optužena da u svojoj pregači nosi siromasima hranu i vino, tamo su njezini gospodari pronašli samo piljevinu i ocat. Seljak u Ebenu nije joj jednom prilikom dozvolio odlazak na misu jer mora požeti žito. Notburga je tada svoj srp bacila u vis i srp je ostao lebdjeti u zraku, obješen na sunčevoj zraci. Zapanjeni seljak tada joj je dozvolio odlazak u crkvu.

Sveta Notburga preminula je 16. rujna 1313. u dvorcu Rottenburgu. Neposredno prije smrti zamolila je grofa Heinricha da njezino mrtvo tijelo stavi u volovska kola i da je pokopa na mjestu gdje će se volovi svojevoljno zaustaviti. Volovi su kola odvezli ravno u kapelu svetog Ruperta u Ebenu, gdje je pokopana. I na njezinom grobu zbivala su se mnoga čuda. Notburginu svetost potvrdio je 1862. papa Pio IX. U povodu 700. obljetnice Notburgine smrti (2013) papa Franjo uputio je biskupu Innsbrucka Manfredu Scheueru toplu prigodnu poruku. Sveta Notburga je zaštitnica služavki, slugu, seljaka, farmera, težaka, poljodjelaca, stočara, žetelica, poslužitelja, rodilja, nositelja i ljubitelja narodnih nošnji, konobarica i konobara, počinka i blagdana, a osobito je časte poljodjelci u Tirolu, Štajerskoj, Bavarskoj i Sloveniji. Nazivaju je i “sveticom Caritasa”, a njezini se kipovi, slike i oltari nalaze i u hrvatskim crkvama (Gornji Draganec, Molve, Sveti Juraj na Bregu, Pazin). Umjetnici je često prikazuju s klasjem, kukuruzovinom, žitom, cvijećem i sa srpom u njezinoj ruci ili u zraku.

Slika: Sveta Notburga

Svetac dana - Sluga Božji Ivo Peran

Sluga Božji Ivo Peran

Sluga Božji Ivo Peran, hrvatski svećenik i franjevac, rođen je 25. lipnja 1920. u Kaštel Starom (Splitsko-dalmatinska županija) kao Srećko Peran, prvo dijete Ivana i Nedjeljke, rođene Piljić (imao je još tri sestre). Osnovnu školu s odličnim uspjehom završio je u Kaštel Novom. Kao dječak želio je pohađati redovničku gimnaziju pa je otac uputio molbu dominikancima u Bolu na Braču. Oni su molbu odbili jer je mali Srećko bio jedino muško dijete u obitelji. Na ustrajnu želju sina, otac se obratio franjevcima na Poljud pa je Srećko primljen u franjevačku klasičnu gimnaziju na Badiju kod Korčule. Tada se počeo baviti i glazbom, a poučavali su ga poznati glazbenici, franjevci fra Bernardin Sokol i fra Kvirin Orlić. Višu gimnaziju polazio je kod Male braće u Dubrovniku, a potom je išao u novicijat na Košljun, otočić u Puntarskoj dragi, pred Punatom (otok Krk), gdje je uzeo redovničko ime Ivo. Nakon završenog novicijata, položio je 1937. prve zavjete te ponovno pošao u gimnaziju u Dubrovnik gdje je 1940. položio ispit zrelosti. Teologiju je započeo studirati 1940. u velikom biskupskom sjemeništu u Splitu, a nakon prisilnog zatvaranje te ustanove od strane talijanskih okupatora, nastavio je sa studijem u Dubrovniku. Svečane redovničke zavjete položio je u Splitu, na Poljudu, 4. listopada 1941. Za svećenika je fra Ivo zaređen 8. kolovoza 1943. u Dubrovniku, a mladu misu slavio je u Kaštel Starom. Teologiju je diplomirao u Splitu, gdje je predavao glazbu u biskupskom sjemeništu i bio odgojitelj mladih sjemeništaraca. U jesen 1946. fra Ivo je pozvan u vojsku. Kao vojnik je zatvoren i od vojnog divizijskog suda u Ljubljani lažno optužen da je kao „intelektualni vođa zločinačke grupe“ sudjelovao u organiziranom rušenju komunističke države te je osuđen na smrt strijeljanjem. Čudesnom snagom u samici je pjevao gregorijanske napjeve, molio za svoje neprijatelje i u dubokom žaru vjere bio spreman s Kristom poći i u smrt. Nakon njegove žalbe smrtna osuda je u Beogradu preinačena na pet godina strogog zatvora s prisilnim radom. Po izlasku iz zatvora, morao je nadoknaditi vojni rok u Zemunu (1954-1955). Nakon izlaska iz vojske obavljao je različite službe u svojoj franjevačkoj Provinciji svetog Jeronima. Bio je učitelj novaka na Košljunu (1955-1959, 1960-1966) i profesor na biskupskoj gimnaziji u Pazinu (1959-1960). Predavao je glazbu u franjevačkoj gimnaziji na Poljudu (1966-1967), a zatim je izabran za gvardijana Male braće u Dubrovniku (1967-1973), gdje je istovremeno predavao glazbu na tadašnjoj franjevačkoj teologiji i vodio crkveni zbor.

U više navrata bio je član uprave Franjevačke provincije svetog Jeronima, a 1973. izabran je za provincijala. Tu službu je obavljao u dva mandata, od 1973. do 1979. i od 1979. do 1982. Zatim je opet izabran za magistra novaka na Košljunu (1982-1994). Od 1986. do 2000. bio je profesor glazbe na teologiji u Rijeci. Na Košljunu je boravio do pretkraj života. Tamo je s franjevačkom radošću dočekivao i ispraćao brojne posjetitelje, koje je često razveselio svojim motetima na orguljama. Ostao je poznat i kao česti putnik auto-stopom, uvijek u habitu, svima darujući „Mir i dobro!“ U tom razdoblju fra Ivo je u Područnoj školi Punat desetak godina vodio školski zbor "Bonaventurianum". Fra Ivo Peran preminuo je na glasi svetosti 14. rujna 2003, u Splitu. Kao čovjek, franjevac i svećenik bio je obdaren velikim sposobnostima i prožet žarom za navještaj evanđelja. Napisao je veliki broj sakralnih skladbi, od kojih su najvažnije objavljene u velikoj glazbenoj monografiji pod naslovom „Brat Ivo Peran- franjevac i glazbenik“ (Zadar, 2004). Njegova „Pučka misa“ izvrsno je prihvaćena u domovini i u inozemstvu. Fra Ivo Peran napisao je brojne igrokaze, recitale i liturgijske meditacije. Objavljene su mu knjige „S Kristom i u smrt“ (zatvorski zapisi), „Mali cvijet iz Istre“ (romanizirani životopis) i „U tajnu zagledan“ (zbirka pjesama). O njegovom životu snimljen je dokumentarni film „Radosni slavitelj Kristova evanđelja“ (2014) redatelja Sanjina Badurine. U travnju 2011. pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim u Nadbiskupijskom ordinarijatu u Splitu. Svečani završetak biskupijskog postupka proslavljen je 3. listopada 2021. u Kaštel Starom, rodnom mjestu sluge Božjeg fra Ive Perana.