Župa svetog Nikole biskupa

Holywin - pozvani na svetost

03.11.2016. 19:55:00

Uoči Svih Svetih, 31. listopada, u našoj župi svetog Nikole u Jastrebarskom ponovno je pobijedila SVETOST! Članovi Zajednice mladih i zbora mladih Ruah svojim su župljanima ponovno pripremili okrepu za dušu, ovaj puta putem filma. Nakon što nas je sve prisutne pozdravio jaskanski kapelan Tomica Božiček i zahvalio mladima na trudu oko svega što su pripremili, započelo je bdjenje radosti.

Početak filma prikazuje anketu među mladima, u kojoj su im postavljena pitanja o Bogu, životu i svetosti u Zagrebu i našoj župi. Među ispitanicima su bili sjemeništarci, naš bogoslov, krizmanici, adolescenati... Neki od njih su privrženi Bogu i svjesni njegove prisutnosti, te s njime razgovaraju kroz molitvu. Svjesni su njegove pomoći i zazivaju ga u potrebi, ali i zahvaljuju u radosti. Neki od njih ga ne poznaju, smatraju da ga nema...

Nakon ankete, radnja filma se nastavlja dijalogom mladića i djevojke, u situaciji kad se dogodila trudnoća, a time i nezadovoljstvo... Radnja filma nam prikazuje obitelj, u kojoj se ime Božje ne spominje. Ako se i spominje, onda kroz usta djeteta (baka je uplela svoje prste, blagoslovljena bila), a to izaziva negodovanje, osobito kod oca obitelji. Dijete raste u osjećaju nepotvrđenosti, neprimjećenosti, bez osobite ljubavi i brige roditelja, kojima su posao i probitak glavni centar života. Dječak markira, drogira se, osjeća se ništavnim i bezvrijednim.

To tako traje sve dok mu se jedne noći ne obrati Isus. No, mladić je ljut i razočaran te pita Isusa gdje je do sada bio. Da ga Isus voli, ne bi mu dao takve roditelje, ne bi morao toliko istrpjeti... Isus ga je podsjetio na trenutak kad ga je baka kao dječaka dovela pred Presveto i rekla mu da može Isusa tražiti sve što god želi. Dječak ga je tada zamolio da mu da jakost. Pohvalio ga je Isus jer je sve vrijeme bio jak i istrpio sve što ga je snašlo.

I tu se mladić slomio, obgrlio Isusa i rekao: “Oprosti mi, moj ljubljeni Isuse, jer sam okaljao ovaj hram što je trebao biti svet. Oprosti mi što nisam dozvolio da klicu Duha, koju si mi dahnuo začećem, nisam pustio da klija i raste. Oprosti mi što sam je grijesima ugušio. Molim te, cijelog me operi i daj da budem rođen u Duhu.“

Film završava scenom gdje mladić, sada svećenik, kleči pred Presvetim oltarskim sakramentom i sluša Isusa kako mu govori.

Sam progovara Petrove riječi: “Kao što je svet onaj koji nas poziva, i vi budite sveti u svemu življenju.“ (1Pet 1-15)

Nakon filma i velikog pljeska za nagradu tim mladim Božjim stvorenjima, započelo je klanjanje pred Presvetim gdje smo svi kao i onaj mladić iz filma imali mogućnost obgrliti našeg Isusa, prostrti naš život pod njegove noge, moliti, zahvaljivati ili samo šutjeti i biti mu blizu dok su mladi pjevali pjesme znakovitih riječi: „Vodi me, Cijeno neprocjenjiva, Put i istina.“ Večer je završila druženjem u našem pastoralnom centru.

I što reći za kraj?

U tišini, dok smo pred Isusom, usmjerimo sve svoje prema njemu. Slušajmo kako nam u našem srcu govori. Razmislimo koliko smo mu dozvolili da bude prisutan u našem životu. Sjetimo se koliko smo puta mislili da nas ne čuje, a vjerojatno smo mu mi zatvorili vrata svoga srca, zaboravili sve dobro što nam je učinio. I zato ga zamolimo da nam pomogne otvoriti naša srca jer ga želimo čuti, slijediti, živjeti po njegovoj riječi, živjeti u svetosti. Predati mu svoj život, svoje srce, svoju dušu.

Tako neka bude! Amen! Aleluja!

Smiljana Popović