Župa svetog Nikole biskupa

JASTREBARSKO

O lijepa, o draga, o slatka slobodo

17.05.2014. 20:33:00

Kao što ste vjerojatno već čuli i više puta, nedavno je održan susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku. Vjerojatno već dobro znate i da se susret održao 26. i 27. travnja. Ako to do sada niste čuli, imamo dobar razlog za pretpostaviti kako ste zagriženi neprijatelj medija, društvenih mreža i informacija iz svoje okoline ili jednostavno stanujete na pustom otoku.

Šalu na stranu, činjenica jest kako je događaj bio poprilično dobro popraćen od strane većine medija, društvenih mreža i sličnih čuda današnjeg svijeta, a o njemu ste mogli čuti i na svakoj drugoj kavi koju ste popili u pauzi na poslu ili fakultetu. No vratimo se susretu. Možda vam je već i dosadilo slušati o ovom događaju, ali mi ćemo svejedno pisati opet o tom famoznom Dubrovniku jer imamo potrebu podijeliti sreću koju smo primili ondje, s vama, dragim čitateljima.

Oko 35 000 mladih duša okupilo se u tom prekrasnom gradu. Među tom masom mladih žednih duhovnog ispunjenja, našli smo se i mi Jaskanci.

Kako je sve krenulo? Voljeli bi smo reći da je već sam početak putovanja bio prožet srećom, mirom, smijehom i veseljem. Ali nije. Početni entuzijazam zbog informacije kako smo svi smješteni u obiteljima, zamijenile su pokisli izrazi lica. U doslovnom smislu. Naime, naš borbeni katolički duh skoro je slomio prolom oblaka koji nas je odlučio dočekati za vrijeme ukrcavanja u dva simpatično šarena busa samoborčeka koji su nas nešto prije ponoći 26. travnja čekali ispred crkve.
Kako smo mladi, energični, borbeni i jednostavno super, odlučili smo ipak biti dobre volje i prepustiti se Božjoj providnosti. Sve je bilo lakše uz molitvu i par Oliverovih hitova na gitari. Put nam je skratilo i ugodno društvo vozača kojem smo trebali dodijeliti titulu mistera simpatičnosti među vozačima buseva. A ne možemo ne pohvaliti i vodstvo Mirele, Sire i kapelana koji su stoički podnosili naše ispade u blizini mikrofona i slične miniekscese prednjeg dijela busa koji nije dopustio miroljubivim pacifistima iz stražnjeg dijela da odmore oči barem pola sata. Ali, to je sada druga priča.

Nakon ugodne vožnje kroz otprilike pola naše lijepe zemlje, stigli smo na odredište. Prekrasan Dubrovnik kao da je čekao samo na nas. Tako je i bilo - sve dok ponovo nije počeo pljusak nalik onome iz filmova katastrofe. Naša teza kako Dubrovnik nije vidio padalina od devetnaestog stoljeća, pokazala se apsolutno promašenom. Trebali smo vjerovati državnom hidrometeorološkom zavodu, a ne nekoj imaginarnoj legendi o nepostojanju kiše u Dubrovniku. Ali što ćeš, naučili smo lekciju na teži način. Ultimativni hit slavljeničkog tima Božja pobjeda „Nek pada“ bio je naša himna dok smo mokri do kože gacali slapovima koji su se slijevali niz (svejedno prekrasne) dubrovačke ulice.
Ako ste sada pomislili kako je ovo „apokaliptično“ vrijeme slomilo naš duh – varate se. Naš Bog je velik pa je ovu naizgled bezizlaznu situaciju okrenuo na dobro. Naime, oborine su nas prisilile da se okupimo u toploj konobi kako bismo se okrijepili i sakupili snage za nastavak sudjelovanja u bogatom programu. Dogodilo se nešto još bolje – razgovor nas je međusobno zbližio i duhovno obogatio temama kojih smo se dotakli. Teza kako se ništa ne događa bez razloga, još je jednom potvrđena.

Nakon ovako zanimljivog druženja i „kreativno-elegantnog“ sušenja obuće pomoću grijalica koje su nam u konobi ustupile tete dobra srca, poput pravih heroja odlučili smo krenuti prema mjestu održavanja svete mise. Dolazak na odredište ispunio nas je onom srećom o kojem smo vam govorili na početku ovog teksta. 35 000 mladih, a samo jedna duša. Svećenici kao prava Kristova vojska ponosno i ispunjeni radošću stoje na pozornici predvodeći euharistiju. Kao da misle, ima nade za ovaj narod, postoji svjetlo na kraju tunela. Baš negdje s početkom pretvorbe, tako simbolično, a tako jasno provirilo je prvo sunce toga dana.

Nismo se niti snašli i već je došlo vrijeme smještaja u obitelji domaćina. Južnjačka dobrodošlica nije izostala pa su nas lokalne obitelji ugostile kao da smo „njihovi“. Znate onaj osjećaj kad uđete u nečiju kuću po prvi puta, a već se osjećate kao kod kuće? E, o tome vam pričamo. Najizdržljiviji među nama, priča se, tu večer nisu odmah usnuli kao mi „obični smrtnici“, već su se zaputili u grad kako bi uživali u nastavku programa. Dobro ste pročitali, ima još programa. I tko onda kaže da se mladi katolici ne znaju zabavljati?

Brzo je došao i drugi dan, a s njime i vrijeme dijametralno suprotno onome od dana prije. U subotu smo se lagano pothladili probijajući svoj put kroz opći potop (ok, možda malo pretjerujemo ovim biblijsko-apokaliptičkim izrazima, ali razumijete poantu), dok smo u nedjelju od jačine sunca zadobili boju koje se okorjeli ovisnici o tamnjenju ne bi posramili (pretjerivanje postaje zarazno!).
Uglavnom bilo nam je vruće. Možda je do sunca, a možda i do toga što je Duh Sveti ponovo zapalio vatru u našim srcima. Kako god bilo, sveta misa je donijela još plodova; mira i radosti.
Time smo priveli kraju naš boravak u ovom prekrasnom kutku Lijepe naše i nakon oproštaja s domaćinima krenuli smo kući.

Razmišljajući o vremenu koje smo proboravili u Dubrovniku, zaključili smo puno novih stvari. Stekli smo nove prijatelje, shvatili smo da se Crkva budi, duhovno smo se obogatili i stekli nezaboravno iskustvo za cijeli život koje nam je sa sobom donijelo mnogo plodova. Ipak, najvažnija lekcija koju smo naučili mogla bi se sažeti ovako; naš boravak na susretu mladih podsjeća na ljudski život. Koliko god entuzijastično krenuo na (životni) put, možete dočekati loše vrijeme. Na njega ljudskim snagama ne možeš utjecati. Jedino što možeš promijeniti si ti sam – tvoje misli, tvoj stav i tvoje raspoloženje. Ako usred najveće oluje dignemo glavu i pogledamo u Krista, on će sve okrenuti na dobro. Duh se jača primanjem Krista na svetoj misi, s kojom Gospodin šalje sunce u naš život. A sunce dolazi nakon svake kiše.

I zato glavu gore, jer nismo sami. Gospodin je s nama i to je naša sloboda. Krist nas toliko ljubi da nas ni na što ne prisiljava, ali kao dobar otac brine za nas i nježno nas zove. Zove nas da izađemo iz ropstva grijeha s kojim dolazi i strah, jer na slobodu smo pozvani. Mi smo se odazvali zajedno sa još 35 000 mladih. Hoćeš li i ti? :-)

Morana Delač


Slika: Susret hrvatske katoličke mladeži - Dubrovnik 2014


Slika: Susret hrvatske katoličke mladeži - Dubrovnik 2014


Slika: Susret hrvatske katoličke mladeži - Dubrovnik 2014

Vezane vijesti
Adventska duhovna obnova mladih Jastrebarskog dekanata (02.12.2018. 21:49:00)
Holywin 2018. (09.11.2018. 22:41:00)
Holywin 2017 (08.11.2017. 12:43:00)
Holywin - 31.10.2017. u 20:00 sati župna crkva sv. Nikole (28.10.2017. 08:15:00)
Holywin - pozvani na svetost (03.11.2016. 19:55:00)
Moj Uskrs u tri čina... (19.04.2016. 20:20:00)
Mjuzikl (12.04.2016. 20:18:00)
Razgovor s pastirima (27.12.2014. 09:34:00)
Osvrt na hodočašće mladih u Mariju Bistricu (20.09.2014. 20:04:00)
Duhovna obnova za mlade (01.03.2014. 09:21:00)
Susret hrvatske katoličke mladeži (03.01.2014. 23:51:00)
Holywin (31.10.2013. 09:55:00)
Pozivamo te u bogosloviju na susrete za mlade (25.10.2013. 22:49:00)
Osvrt sa susreta mladih u Marijinom dvoru u Lužnici (26.06.2013. 09:51:00)
Duhovna obnova mladih Jastrebarskog dekanata (18.02.2012. 21:17:00)
Duhovna obnova mladih Jastrebarskog dekanata (20.11.2011. 12:50:00)
Osvrt na svjetski susret mladih (19.09.2011. 21:52:00)


Ostale novosti pročitajte ovdje