SVECI MJESECA - RUJAN

1	Sveti Egidije
1	Sveti Lupus iz Sensa
1	Sveti Jošua
2	Sveti Salomon Leclercq
2	Blaženi mučenici rujanskih progona
2	Sveti Vilhelm iz Roskildea
3	Sveti Grgur Veliki
3	Sveti Marin
3	Blažena Laura Vicuna
4	Sveta Rozalija
4	Sveta Ruža iz Viterba
4	Sveti Mojsije
5	Sveta Majka Terezija
5	Sveti Lovro Giustiniani
5	Sveti Boris i Gleb
6	Sveti Zaharija
6	Sveta Bega
6	Sveti Liberat
7	Sveti Marko Križevčanin
7	Sveti Anastazije (Staš) Solinski
7	Blaženi Giovanni Battista Mazzucconi
8	Mala Gospa
8	Sveti Sergije I.
8	Sveti Adrijan i Natalija iz Nikomedije
9	Sveti Petar Claver
9	Blaženi Frédéric Ozanam
9	Blaženi Jacques Désiré Laval
10	Sveti Nikola iz Tolentina
10	Sveta Pulherija
10	Sveti Theodard iz Maastrichta
11	Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
11	Sveti Pafnucije iz Tebe
11	Sveti Proto i Hijacint
12	Ime Marijino
12	Sveti Guido iz Anderlechta
12	Blaženi Stefan Wyszyński
13	Sveti Ivan Zlatousti
13	Sveti Amat
13	Sveti Tobija
14	Uzvišenje svetoga Križa
14	Sveta Notburga
14	Sluga Božji Ivo Peran
15	Gospa Žalosna
15	Sveta Katarina Genovska
15	Sveti Mirin
16	Sveti Kornelije i Ciprijan
16	Sveta Eufemija
16	Sveta Ljudmila
17	Sveti Robert Bellarmino
17	Sveta Hildegarda iz Bingena
17	Sveti Stanisław Papczyński
18	Sveti Josip iz Copertina
18	Sveti Ivan Macías
18	Sveti Eustorgije
19	Sveti Januarije
19	Sveta Emilija de Rodat
19	Sveti Teodor iz Canterburyja
20	Sveti Andrija Kim Taegon
20	Sveti Eustahije
20	Blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher
21	Sveti Matej
21	Sveti Jona, prorok
21	Blaženi Elías del Socorro Nieves
22	Sveti Toma iz Villanueve
22	Sveti Mauricije i mučenici iz tebanske legije
22	Sveti Emeram
23	Sveti Lino
23	Sveti Pio iz Pietrelcine
23	Sveta Tekla
24	Gospa od Otkupljenja
24	Sveti Gerard Sagredo
24	Sveti Pacifik
24	Sveti Terencije
24	Blaženi Anton Martin Slomšek
25	Sveti Nikola von Flüe
25	Sveti Vinko Strambi
25	Blaženi Vladislav iz Gielniowa
26	Sveti Kuzma i Damjan
26	Sveta Terezija Couderc
26	Sveti Pavao VI
27	Sveti Vinko Paulski
27	Sveti Elzear i blažena Delfina
27	Blaženi Lorenzo iz Ripafratte
28	Sveti Vjenceslav
28	Sveti Ivan od Dukle
28	Sveti Faust iz Rieza
29	Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael
29	Sveti Lovro Ruiz iz Manile
29	Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić
30	Sveti Jeronim
30	Sveti Honorije iz Canterburyja
30	Blaženi Titus Zeman

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Grgur Veliki

Sveti Grgur Veliki

Današnji sveti zaštitnik, Grgur (Gregorius) I. Veliki, papa i crkveni naučitelj, rodio se oko 540. u Rimu, u krilu stare i ugledne rimske senatorske obitelji. Kao čovjek širokih pogleda svoj pogled je upravljao i izvan granica Rimskoga Carstva, na nove germanske narode što su nadirali prema zapadu i jugu. Svojom je oštroumnošću odmah shvatio da je zadaća rimske Crkve te narode ne samo obratiti i pokrstiti, već i učiniti ih svojima, da se u njoj osjećaju kao u vlastitoj kući. Tako je Rim pod njegovom vladavinom postao misionarsko središte Zapada. Najprije je bio rimski prefekt, potom je osnivao samostane na Siciliji i u Rimu. I svoju rimsku palaču pretvorio je u samostan, u kojem je postao jedan od redovnika. Bio je delegat papa Pelagija II. na carigradskom dvoru od 579. do 585, a za papu je kao prvi redovnik izabran 590. On to nije htio prihvatiti, ali su ga car i narod prisilili. Tada je napisao carevoj sestri: „Car je htio da jedan majmun postane lav.“ I doista, vladao je kao lav. Započeo je obnovom u redovima svećenika i uveo celibat za svećenstvo. Govorio je: „Propast naroda potječe od loših svećenika.“ Mistik, benediktinac, sklon kontemplativnom redovničkom životu, reorganizirao je upravu nad papinskim teritorijem i crkvenim dobrima, poticao širenje benediktinskog reda i pokretao misionarsku aktivnost u Engleskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Africi.

Sprečavao je ratove, borio se za ukidanje ropstva, a crkvenim novcem i prodajom kaleža otkupljivao je robove. Obnovitelj bogoslužja, reformirao je crkvene obrede i crkveno pjevanje. Spretnom politikom prema Langobardima postavio je temelje političkoj moći papinstva. Toliko je oduševio langobardsku caricu Teodolindu da je Crkvi darovala zlatnu krunu s 22 dragulja i 24 dijamanta. Prvi je kao naslov rimskog pape upotrijebio izraz „sluga slugu Božjih“. Autor je brojnih važnih djela, kulturni povjesničar ranog srednjeg vijeka. Preminuo je u Rimu 12. ožujka 604. Jedan je od četvorice „velikih doktora latinske Crkve“, a crkvenim naučiteljem proglasio ga je 1295. papa Bonifacije VIII. Zaštitnik je bolesnih od kuge i kostobolje, zborista, pjevača, glazbenika, odgojitelja, učitelja, školske djece, studenata, zidara, klesara, kamenorezaca, papinstva, papa, Engleske, Kariba te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Šljivoševci kod Magadenovca, Kaniža kod Bebrine, Šibenik). Sretan imendan čestitamo svim našim Grgama!

Slika: Sveti Grgur Veliki

Slika: Sveti Grgur Veliki-župna crkva u Šljivoševcima

Svetac dana - Sveti Marin

Sveti Marin

Današnji sveti zaštitnik je i Marin (latinski Marinus, talijanski Marino), poznat i kao Marinus Dalmatinac ili Marinus od Dalmacije, osnivač i zaštitnik republike San Marina, „naše gore list“, rođen u Loparu na otoku Rabu. Po zanimanju je bio klesar, a u vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana, pobjegao je godine 257. s prijateljem u Rimini (tadašnji Arminum). Sklonili su se u pustinjačke spilje iznad luke. Sveti Gaudencije, biskup Riminija, stupio je u kontakt s njima, pokrstio ih, kasnije ih zaredio za đakone i dao im imena po dvojici mučenika (Marino i Leone). Marin je mnoge pogane obratio na kršćanstvo, a posebno se posvetio služenju kršćanima koji su zbog vjere osuđeni na prisilni rad. Zbog jedne umno poremećene žene koja je tvrdila da je s njim u braku, povukao se u šumsku spilju na brdu Monte Titano i živio tamo kao pustinjak. Molio je usrdno za zdravlje bolesne žene, ona je ozdravila i javno se pokajala zbog svojih lažnih optužbi.

Felicissima, plemkinja iz Riminija, čijeg je sina sveti Marin izliječio od teške bolesti, poklonila mu je zemljište na vrhu Monte Titana i on je tamo podigao mali samostan. Osnovao je na tom mjestu republiku koja je po njemu dobila ime, San Marino. Umro je ondje na današnji dan, 3. rujna 301, prirodnom smrću i pokopan u tamošnjoj bazilici. Njegov spomendan slavi se i kao državni praznik San Marina. Zaštitnik je San Marina, klesara, đakona, neženja i lažno optuženih ljudi. Naš Rab i San Marino tradicionalno njeguju svestrane prijateljske odnose, a 1968. potpisali su i povelju o bratimljenju. I turističko naselje u Loparu nosi naziv San Marino.

Slika: Sveti Marin

Svetac dana - Blažena Laura Vicuna

Blažena Laura Vicuna

Blažena Laura del Carmen Vicuna Pino, mala salezijanka, čileanska i argentinska blaženica, zaštitnica Argentine, rođena je 5. travnja 1891. u čileanskom glavnom gradu Santiagu kao prva kći časnika Joséa Dominga Vicune i domaćice Mercedes Pino. Njezin otac bio je potomak ugledne obitelji, rođak prvog nadbiskupa Santiaga, Emanuela Vicune. U Čileu je tada bjesnio građanski rat, a Santiago je postao poprište političkih i vojnih sukoba pa je djevojčica krštena tek godinu dana kasnije, 24. svibnja 1892. Njezin otac bio je prognan iz Santiaga pa se obitelj morala preseliti na jug, u Temuco, glavni grad čileanske provincije Cautín. José Vicuna preminuo je 1894, a nekoliko mjeseci poslije njegove smrti rodila se i druga djevojčica, Julia Amanda. Majka Mercedes našla se tako sama s dvije male kćeri, suočena s očajem i gladi. Obitelj se 1899. preselila u obližnju argentinsku provinciju Neuquén, gdje je majka najprije pronašla mjesto kao domaćica na jednoj farmi. Nakon pola godine susrela je Manuela Moru i zaposlila se na njegovom imanju na obalama rijeke Quilquihué. Postala je njegovom nevjenčanom ženom, a on je obećao da će plaćati školovanje njezinih kćeri. Mercedes je u siječnju 1900. smjestila kćeri na školovanje i odgoj u mali misionarski salezijanski dom Kćeri Marije Pomoćnice u naselju Junín de los Andes (provincija Neuquén, zapadna Argentina). Laura se tamo izvrsno snašla, a dom je prozvala svojim „rajem“. Bila je uzorna, vedra i pobožna učenica, predana molitvi i spremna na svaku žrtvu. Časne sestre su ubrzo shvatile da je Laura izuzetna djevojčica. Slušajući vjeronaučne poduke shvatila je da njezina majka živi u grijehu i to ju je jako pogodilo. Tada je još više utonula u molitve i žrtve za mamino obraćenje. Primila je 2. lipnja 1901. prvu pričest, ali je postala neizmjerno tužna kad je vidjela da se njezima majka ne pričešćuje. Za vrijeme praznika provedenih kod majke Manuel Mora se prema Lauri ponašao grubo i nasrtljivo, a kad se ona usprotivila njegovim nasrtajima, istukao ju je i odlučio da više djevojčicama neće plaćati daljnje školovanje. Ravnateljica doma pokazala je razumijevanje te je i bez školarine ponovno primila sestre Vicuna. Sestre su krizmane 29. ožujka 1902. Majka je bila prisutna, ali se opet nije pričestila. Laura je napisala molbu za ulazak u postulaturu Kćeri Marije Pomoćnice, ali sestre su joj objasnile da je još premlada.

Tada se zavjetovala na čistoću, poslušnost i siromaštvo, a svoj život potpuno posvetila Isusu. Odlučila mu je predati svoj život i dobrovoljno prihvatiti smrt, u zamjenu za mamino obraćenje i spas. Do rujna 1903. ozbiljno se razboljela od tuberkuloze, a nije joj pomogao ni boravak kod majke. Ponovno se s majkom vratila u Junín. Za njima je u siječnju 1904. stigao Mora i nastavio sa svojim nasrtajima i zlostavljanjima. Tada je u pijanom stanju 14. siječnja istukao Lauru tako da je pala u nesvijest. Laura se u teškom stanju vratila sestrama, ispovjedila se i obnovila svoju ponudu kojom predaje svoj život za majčino obraćenje. Pozvala je 22. siječnja 1904. majku i prenijela joj svoj zavjet: „Mama, ja umirem! Sama sam to tražila Isusa. Skoro će dvije godine kako sam mu ponudila svoj život za tebe, da se ti vratiš vjeri. Mama, hoću li prije smrti dobiti radost da te vidim obraćenu?“ Majka je tada Lauri obećala potpunu promjenu svojeg života. Laura je tada izrekla svoje posljednje riječi: „Hvala, Isuse! Hvala, Marijo! Sad umirem sretna!“ Na njezinom sprovodu majka Mercedes primila je sakramente pomirenja i euharistije, a potom zauvijek ostavila nasilnika. Laura Vicuna preminula je 22. siječnja 1904. u Junínu de los Andes. Blaženom ju je 3. rujna 1988. proglasio papa Ivan Pavao II. Zaštitnica je Argentine, mučenika, žrtava nasilja i incesta. Posvećene su joj crkve i kapele u Argentini, Čileu i Filipinima. Njezine relikvije počivaju u kapeli Kćeri Marije Pomoćnice u argentinskom gradu Bahía Blanca (jugozapad provincije Buenos Aires).