SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Duhovi
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Marija Majka Crkve
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Presveto Trojstvo
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Tijelovo
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Atanazije

Sveti Atanazije

Današnji sveti zaštitnik je Atanazije Veliki, biskup Aleksandrije i crkveni naučitelj. Rodio se u Aleksandriji oko 298, za progona kršćana. Jedan od velikana ranoga kršćanstva, prozvan je „ocem pravovjerja“ i „stupom crkve“. Zanesen kršćanskim asketskim idealima, u mladosti je bio učenik pustinjaka svetog Antuna Velikog. Studirao je filozofiju i teologiju u Aleksandriji. Bio je đakon, tajnik i učenik aleksandrijskog biskupa Aleksandra. Kao đakon sudjelovao je 325. na saboru u Niceji, a od 328. bio je aleksandrijski biskup. Vjernici su ga primili s oduševljenjem kao „vjerodostojnog kršćanina, asketu i pravog biskupa“.
Protivnik krivovjernih arijanaca, koji su nijekali Kristovo božanstvo, proganjan je čitav život i pet puta protjeran iz svoje biskupije (u Trier, Rim i egipatsku pustinju). Za Krista i njegov pravovjerni nauk bio je spreman položiti i vlastiti život. Ostavio je mnoštvo djela: apologetskih („Protiv pogana“, „O utjelovljenju“), dogmatskih i povijesno-asketskih, uglavnom u obranu nicejskog vjerovanja i protiv arijanstva, spise s tumačenjima Svetog pisma i brojne poslanice. Napisao je i životopis svetog Antuna Pustinjaka. Preminuo je na današnji dan, 2. svibnja 373. u Aleksandriji. Crkvenim naučiteljem proglasio ga je 1568. papa Pio V.

Slika: Sveti Atanazije

Svetac dana - Sveti José María Rubio y Peralta

Sveti José María Rubio y Peralta

Sveti José María Rubio y Peralta, španjolski svećenik, isusovac, „apostol Madrida“, rođen je 22. srpnja 1864. u Dalíasu (provincija Almería, Andaluzija), kao najstarije od trinaestero djece u seljačkoj obitelji Francisca Rubija i Mercedes Peralta. Od djetinjstva je maštao o svećeničkom pozivu pa je 1876. ušao u sjemenište u Almeríji. Premjestio se 1879. u sjemenište u Granadu, gdje je studirao filozofiju, teologiju i kanonsko pravo. Za svećenika je zaređen 24. rujna 1887. u Madridu, a nakon toga djelovao u blizini Madrida, kao kapelan u Chinchónu (1887-1889) i župnik u Estremeri (1889-1890). Od 1890. do 1894. predavao je u madridskom sjemeništu metafiziku, latinski i teologiju te djelovao kao kapelan kod madridskih redovnica bernardinki u crkvi Sacramento de Madrid. Gotovo 20 godina vodio je brigu o starijem bratu, svećeniku. Posjetio je 1904. Svetu zemlju i Rim, a 1906. ušao u isusovački novicijat u Granadi. Svečane redovničke zavjete položio je 1908. Otac Rubio bio je primjeran u svojem pastoralnom djelovanju pa ga je madridski nadbiskup Leopoldo Eijo y Garay nazvao apostolom Madida. Bio je poznat po svojim jednostavnim, dirljivim propovijedima i obratio mnoge bezvjerce.

Omiljeni ispovjednik, naročitu brigu vodio je o siromasima i pružao im svu moguću materijalnu i duhovnu pomoć. Pod njegovim vodstvom otvorene su besplatne škole koje su nudile siromašnim učenicima raznolika znanja i zanate. Ustrajno je pomagao bolesnicima, tražio posao za nezaposlene i osnivao različite vjerske i dobrotvorne udruge. Bio je duša i srce dobrotvornih akcija, ali je uvijek ostajao u pozadini. Organizirao je misije i duhovne vježbe u najsiromašnijim dijelovima i predgrađima Madrida. Vjerovao je da siromasima treba pomoći potpuno, i duhovno i materijalno, a treba ih voljeti onakve kakvi jesu, te cijeniti njihovo dostojanstvo. O njemu kruže brojne legende i pripisuju mu se mnoga čuda, ozdravljenja i proročanstva. Bio je poznat po uzrečici: „Čini ono što Bog želi i želi ono što Bog čini“. Mistik, s darom vizija i bilokacija, otac José María Rubio y Peralta preminuo je na današnji dan, 2. svibnja 1929, u Aranjuezu, 42 kilometra južno od Madrida. Njegove relikvije čuvaju se i časte u madridskoj isusovačkoj crkvi Svetog Franje Borgije i Presvetog Srca Isusovog. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 6. listopada 1985, a svetim 4. svibnja 2003. u Madridu.

Slika: Sveti José María Rubio y Peralta

Svetac dana - Sveti Josip patrijarh

Sveti Josip patrijarh

Sveti Josip (hebrejski jōsēf: neka Jahve pridoda), starozavjetni patrijarh, bio je jedanaesti sin patrijarha Jakova, prvi od dvojice njegovih sinova s voljenom ženom Rahelom. Živio je u 18. i 17. stoljeću prije Krista. Priča o Josipu dio je starozavjetne Knjige Postanka. Jakov je Josipa volio najviše od sve svoje djece pa su njegova braća bila ljubomorna. Dvije noći Josip je usnuo da će postati gospodar nad svojom braćom i oni će mu se klanjati. Oni su ga zbog toga još više zamrzili i odlučili su ga ubiti. Ukazala im se prilika kad su jednom zajedno čuvali stoku. Najstariji od braće, Ruben, protivio se ubojstvu brata i naredio im da ga bace u jednu čatrnju, a zatim se udaljio od njih. Jedan od braće, Juda, predložio je da Josipa ne ubiju već da ga radije prodaju kao roba trgovcima koji su s karavanom prolazili prema Egiptu. Ocu Jakovu kazali su da je Josipa rastrgala divlja zvijer. U Egiptu je Josip postao sužanj u kući faraonovog zapovjednika straže Potifara. Josip je ubrzo zadobio njegovo povjerenje pa je postao upravitelj Potifarove kuće. Svidio se Potifarovoj ženi i ona ga je odlučila zavesti. Josip je odbio njezine namjere i odlučio je ostati vjeran gospodaru. Žena ga je potom optužila da je on zavodio nju. Zbog toga je Josip dospio u tamnicu. I tamo su njegova pamet i spretnost došle do izražaja pa ga je zavolio i upravitelj tamnice. Josip je tumačio snove dvojici zatvorenih faraonovih slugu, peharniku i pekaru. Jednom je faraon usnuo san koji mu nitko nije uspio protumačiti. Sluge su se sjetili Josipa i preporučili ga faraonu. Faraon je ispričao Josipu san, u kojem je usnio sedam debelih krava, a potom sedam mršavih krava koje su pojele one debele. Usnuo je i sedam šturih klasova kako gutaju sedam jedrih klasova. Josip je uz Božju pomoć prorekao faraonu sedam sušnih godina koje će uslijediti nakon sedam plodnih godina. Preporučio je faraonu da se na to pripremi, a faraon ga je za nagradu postavio za upravitelja dvora. Dao mu je za ženu Asenatu, kćer svećenika Poti-Fere, i ona je Josipu rodila dva sina, Manašea i Efrajima.

Mudrim gospodarskim mjerama Josip je ublažio sedmogodišnju glad u Egiptu. Tijekom sedam godina obilja skupio je zalihe za sedam gladnih godina. Žita nije bilo nigdje osim u Egiptu pa je glad u Kanaanu natjerala Josipovu braću da pođu u Egipat po žito. Josip ih je prepoznao, ali oni njega nisu. Stavio ih je na kušnju kako bi vidio jesu li se promijenili. Jednog od njih, Šimuna, zadržao je u zatvoru i naložio im da sljedeći put dovedu najmlađeg brata Benjamina, uz Josipa jedino Jakovljevo i Rahelino dijete. Kad su opet došli u Egipat, Josip je naredio se se u Benjaminovu vreću sa žitom ubaci srebrni pehar, kako bi ga mogao optužiti za krađu. Braća nisu željela da Benjamin strada jer su znali da bi njihov stari otac umro od tuge pa su preuzeli krivnju na sebe. Josip je uvidio da su se braća promijenila i otkrio im je da je on njihov brat. Oprostio im je krivnju, oni su se vratili po oca Jakova, a Josip je potom cijelu obitelj naselio u Egiptu. Smatra se praocem jednog izraelskog plemena koje je imalo veliku moć, pa se cijelo Sjeverno kraljevstvo ponekad zove „dom Josipov“. Sav biblijski tekst o Josipu usmjeren je na pouku prema kojoj Božja promisao koji put okreće na dobro i najsramotnija ljudska djela. Josipovim dolaskom u Egipat pripremljen je trnovit, ali i slavan tijek izraelske povijesti, oslobođenje iz ropstva. U Novom zavjetu Josip se spominje kao primjer vjere (Poslanica Hebrejima 11, 22). Njegov život čest je motiv u likovnim umjetnostima (Rafael, Rembrandt, Velázquez, Marc Chagall), književnosti (srednjovjekovna nabožna književnost, Grgur Čevapović, Thomas Mann) i glazbi (Georg Friedrich Händel, Étienne Méhul, Richard Strauss, Andrew Lloyd Webber).