SVECI MJESECA - SIJEČANJ

1	Blažena Djevica Marija Bogorodica
1	Sveti Odilo
1	Sveti Josip Marija Tomasi
1	Sveti Fulgencije
2	Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski
2	Sveti Makarije Aleksandrijski
2	Sveti Adalard
3	Presveto Ime Isusovo
3	Sveta Genoveva
3	Sveti Henok
4	Sveta Angela iz Foligna
4	Sveta Elizabeth Ann Seton
4	Sveta Zdislava
5	Sveti Gerlach
5	Sveti Ivan Nepomuk Neumann
5	Sveti Simeon Stilit Stariji
6	Bogojavljenje (Tri kralja)
6	Sveti Andrija Bessette
6	Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón
7	Krštenje Gospodinovo
7	Sveti Rajmund Penjafortski
7	Sveti Karlo iz Sezzea
7	Sveti Valentin iz Passaua
8	Gospa brze pomoći
8	Sveti Severin
8	Sveti Erhard iz Regensburga
8	Blažena Eurosia Fabris Barban
9	Sveti Adrian
9	Blažena Alix Le Clerc
9	Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski
10	Sveti Agaton
10	Sveti Vilim iz Bourgesa
10	Sveta Nazaria Ignacia March Mesa
11	Sveti Higin
11	Sveti Teodozije
11	Sveti Tommaso iz Corija
12	Sveti Arkadije
12	Sveta Marguerite Bourgeoys
12	Sveta Tatjana Rimska
13	Sveti Hilarije
13	Sveti Agricije iz Triera
13	Sveti Knut
14	Sveti Feliks iz Nole
14	Blaženi Odorik iz Pordenonea
14	Sveti Remigije
14	Sveti Devasahayam Pillai
15	Sveta Anastazija (Stošija)
15	Sveti Pavao pustinjak
15	Sveti Habakuk
16	Sveti Marcel papa i mučenik
16	Sveti Fursa
16	Sveti Tozzo
17	Sveti Antun opat
17	Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo
17	Blaženi Peter To Rot
18	Sveta Margareta Ugarska
18	Sveti Romedije
18	Sveti Deikol
19	Sveti Henrik iz Uppsale
19	Sveti Josip Sebastijan Pelczar
19	Sveti Mario, Marta i sinovi
20	Sveti Fabijan i Sebastijan
20	Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi
20	Sveta Eustochia Calafato
21	Sveta Agneza
21	Sveti Publije
21	Sveti Meinrad
22	Sveti Vinko đakon i mučenik
22	Blaženi László Batthyány-Strattmann
22	Sveta Teodolinda
23	Sveti Vinko Pallotti
23	Sveta Emerencijana
23	Sveti Abel
24	Sveti Franjo Saleški
24	Blaženi ukrajinski mučenici iz Pratulina
24	Sveti Arno Salzburški
25	Obraćenje svetog Pavla
25	Sveti Ananija
25	Sveti Poppo
26	Sveti Timotej i Tit
26	Sveta Paula Rimska
26	Sveti José Gabriel del Rosario Brochero
27	Sveta Angela Merici
27	Blaženi Henrik Suso
27	Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius
28	Sveti Toma Akvinski
28	Blaženi Karlo Veliki
28	Sveta Devota
29	Sveti Gelazije II
29	Blaženi Julijan Maunoir
29	Blaženi Bronisław Markiewicz
30	Sveta Martina
30	Sveta Hijacinta Marescotti
30	Sveta Aldegunda
31	Sveti Ivan Bosco
31	Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi
31	Blaženi Nicholas Bunkerd Kitbamrung

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Toma Akvinski

Sveti Toma Akvinski

Današnji sveti zaštitnik je Toma Akvinski, jedan od orijaša kršćanstva, dominikanac, teolog, filozof i crkveni naučitelj. Podrijetlom iz plemićke obitelji, rodio se 1225. u obiteljskom dvorcu Roccasecca nedaleko Aquina (provincija Frosinone, Lazio). Osnovno školovanje i odgoj primio je u benediktinskom samostanu Monte Cassino (1230-39). Sedam slobodnih umijeća proučavao je na državnom sveučilištu u Napulju. U dominikanski red stupio je potajno 1244, protiv volje obitelji, a filozofske i teološke studije završio je kod Alberta Velikog u Parizu i Kölnu. Zbog šutljivosti i debljine tamo su ga prozvali “nijemim volom”, ali Albert Veliki na to je rekao: “Taj nijemi vol jednom će tako riknuti da će cijelim svijetom odjeknuti". Za svećenika je zaređen 1250. Teologiju i filozofiju predavao je u Parizu, Anagniju, Viterbu, Orvietu, Rimu i Napulju. Njegova predavanja i pisana djela odlikuju se jasnim i discipliniranim misaonim izražavanjem, izbjegavanjem dvosmislenosti i nejasne slikovitosti. Takvim jezikom napisao je sva svoja filozofska i teološka djela, počevši od prvih filozofskih spisa do monumentalne “Sume teologije” (3 sveska, pisana 1266-73), jedinstvenog, sveobuhvatnog djela, istodobno teorijskog i praktičnog, koje ujedinjuje sve ljudske znanosti: ontologiju, filozofiju prirode, antropologiju, etiku, politiku itd. Radi se o univerzalnoj teologiji, usklađenoj sa svim ljudskim znanostima. Tomina filozofija predstavlja svojevrsni kršćanski aristotelizam jer ujedinjuje sve temeljne teze Aristotelove filozofije, ali je dopunjava novim sadržajima i ispravlja je kad je u raskoraku s kršćanskim naukom o početku svijeta, o neumrlosti ljudske duše i o Božjem utjecaju na zbivanja u ovom svijetu. U Tominom djelu nazočna je i platonska filozofska baština, a u njegovom misaonom sustavu utjelovljene su i teme o ljepoti, sve ono što je lijepo u prirodi i u umjetnosti. Za shvaćanje odnosa između filozofije i teologije osobito je važno njegovo razlikovanje vjere od znanja, racionalne istine uma od teoloških istina Objave. Prema njemu razlikujući opće u stvarima i opće u mišljenju, Bog je prije stvari i poslije stvari. Proslavio se i pjesmama nastalima 1264. na molbu pape Urbana IV. za novi blagdan Tijelova, a te se omiljene himne već gotovo sedam stoljeća pjevaju na euharistijskim slavljima diljem svijeta (među njima i “Klanjam ti se smjerno”). Utjecao je na mnoge književne velikane (Dante, Dostojevski, Tagore, Joyce i mnogi drugi).
Izuzetnom jasnoćom uvida obradio je golem raspon ukupnoga srednjovjekovnog znanja i stekao naslov “Princeps philosophorum” (“prvak filozofa”). I pored svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik te je postojano odbijao sve ponuđene crkvene časti. Mistik, veliki štovatelj Presvetog Sakramenta, jednom je klečući pred raspelom doživio susret sa Spasiteljem koji mu se obratio: "Ti si o meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?" Toma je odgovorio: "Samo tebe, Gospodine!" Združio je u sebi najveću učenost i najdublju pobožnost. Bio je ne samo velik znanstvenik već i velik svetac. Preminuo je 7. ožujka 1274. u cistercitskoj opatiji Fossanova (provincija Latina), oko 100 kilometara jugoistočno od Rima, na putu prema općem crkvenom saboru u Lyonu. Svetim ga je proglasio 1323. papa Ivan XXII, a crkvenim naučiteljem 1567. papa Pio V. Prozvan je “anđeoskim doktorom” i “univerzalnim doktorom” (“Doctor Angelicus” i “Doctor Universalis”). Zaštitnik je svih katoličkih sveučilišta, škola i studenata, profesora, apologeta, knjižara, filozofa, proizvođača olovaka, nakladnika, intelektualaca, nevinosti, učenosti i mnogih naselja, učilišta, župa i crkava širom svijeta, a zazivaju ga prigodom oluja i grmljavine.

Slika: Sveti Toma Akvinski

Svetac dana - Blaženi Karlo Veliki

Blaženi Karlo Veliki

Blaženi Karlo I. Veliki (latinski Carolus Magnus, francuski Charlemagne, njemački Karl der Grosse, talijanski Carlomagno, engleski Charles the Great), prozvan „ocem Europe“ (pater Europae), franački kralj i rimsko-njemački car, najstariji sin Pipina Malog i Bertrade od Laona, rođen je 2. travnja 747. u Aachenu (po nekima u Herstalu kod Liègea). Već 754. okrunio ga je za kralja papa Stjepan II. u Saint Denisu kod Pariza, zajedno s njegovim ocem i bratom Karlmanom. U početku (768-771) vladao je s bratom Karlmanom, a potom samostalno. Vodio je mnoge uspješne ratove sa susjednim narodima (protiv Arapa, Sasa, Avara, Langobarda, Slavena) i osobno sudjelovao u više od 30 vojnih pohoda i u 8 ratova protiv Sasa. Znatno je proširio granice svojega kraljevstva i postao gospodarom gotovo cijele zapadne i srednje Europe. Zbog učvršćivanja granica osnovao je Avarsku, Furlansku i Španjolsku marku. Na Božić 800. okrunio ga je u Rimu papa Leon III. za cara, a za prijestolnicu je odabrao Aachen/Aix-la-Chapelle (Nordrhein-Westfalen). Višegodišnje sukobe s Bizantom okončao je Aachenskim mirom (812), kojim su na duže vrijeme zaustavljeni sukobi i riješena granična pitanja. Državu je podijelio na upravna područja (markgrofovije), održao više saziva državnih skupština, poticao izdavanje zakona, uveo sustav kraljevskih vazala i obdario ih nasljednim posjedima te omogućio stvaranje klase krupnih veleposjednika. Iako nepismen, bio je značajni poticatelj znanstvenih, književnih i kulturnih djelatnosti, a na svojem je dvoru okupljao vodeće znanstvenike, književnike i umjetnike svojega vremena (karolinška renesansa). Bio je dobar govornik, poznavao je latinski i grčki jezik. Zarana je ušao u legendu i junačke spjevove („Gesta du roi“), zajedno sa svojim nećakom, vitezom Rolandom. Njegov je životopis napisao kroničar Einhard („Život Karla Velikog“).

Karlo Veliki znatno je pomogao jačanju Crkve i širenju kršćanstva. Njegovo je ime povezano s kristijanizacijom i kultiviranjem germanskih plemena. Bio je duboko pobožan čovjek, vjeran sin Crkve, podržavao je i štitio pape, iako je u svojem životu kao vladar učinio i mnoge krive poteze. Imao je osamnaestero djece s osam žena. Svojim postupcima i pogreškama pa i svojim bračnim i izvanbračnim vezama podsjeća na velikana Starog zavjeta, kralja Davida. Kao mladić oženio se franačkom princezom Himiltrudom. Bio je pod velikim utjecajem svoje majke Bertrade pa je na njezin nagovor otpustio svoju ženu i oženio se langobardskom princezom Dezideratom. Crkva tu vezu nije mogla odobriti pa je Karlo otpustio Dezideratu. Time je na sebe navukao neprijateljstvo Langobarda pa je došlo do rata. Karlo je prodro u njihovo kraljevstvo i pobijedio ih. U ratovima sa Sasima došlo je i do okrutnih okršaja, stranih kršćanskoj vjeri. Karlo nije bio bez krivnje i grijeha, ali je dobrim djelima nastojao popraviti svoje pogreške i svoja zla. Kad je došlo do konačnoga mira, posvuda je podizao bazilike i crkve, osnivao biskupije, župe, samostane i škole, prisustvovao biskupijskim sinodama i njihove zaključke proglašavao za državne zakone, pomagao siromasima i nevoljnicima. Karlo je položio temelje kršćanske europske kulture pa mu je povijest dala nadimak Veliki. Umro je na današnji dan, 28. siječnja 814, u Aachenu. U potpunom carskom ornatu svečano je pokopan u Aachenu. Na carskom prijestolju naslijedio ga je sin Ljudevit Pobožni. Na nagovor njemačkog cara Friedricha Barbarosse protupapa Paskal III. proglasio je 1165. Karla svetim, ali Sveta Stolica to nikada nije priznala. Štovanje Karla Velikog u kršćanskoj vjeri i kulturi ujedinjene Europe nadživjelo je minula stoljeća pa ga je papa Benedikt XIV (vladao je Crkvom od 1740. do 1758) potvrdio kao blaženika. Osobito ga štuju u biskupiji Aachen, a zaštitnik je sveučilišta u Parizu.

Slika: Blaženi Karlo Veliki

Svetac dana - Sveta Devota

Sveta Devota

Sveta Devota (Dévote), korzička i monegaška mučenica, zaštitnica Korzike i Monaka, rođena je oko 283. u rimskom naselju Mariani (danas grad Lucciana, sjeverna Korzika). Potjecala je iz obitelji rimskog senatora Eutihija. Željela je svoj život posvetiti Bogu, ali je godine 303. kao kršćanka u Mariani uhićena, mučena i ubijena za progona rimskih careva Dioklecijana i Maksimijana, a po nalogu prefekta Barbarusa. Podvrgnuta je strašnim mukama, a potom kamenovana. Barbarus je zatim naredio da se njezino tijelo spali, ali su ga kršćani oteli. Odnijeli su ga na brod koji je plovio za Afriku, sa željom da Devota tamo bude kršćanski pokopana. Brodom je upravljao kormilar Gracijan, a u njegovoj pratnji bili su svećenik Benenato i đakon Apolinar. Nekoliko sati nakon polaska broda izbila je oluja. Tada je iz usta svetice poletjela bijela golubica koja je brod dovela do obale današnjeg Monaka, u mali zaljev Les Gaumates (gradska četvrt La Condamine), gdje se tada nalazila kapela posvećena svetom Jurju.

Tamo se brod nasukao 27. siječnja 304. Ribari su Devotino izmučeno tijelo pronašli kraj rascvjetanog grma iako je bila zima. Tradicija govori da na tom mjestu krajem siječnja uvijek procvate cvijeće. Kasnije je na njezinom grobu podignuta crkva svete Devote (Chapelle Sainte Dévote) koja se prvi put spominje 1070. Župnom crkvom postala je 1887, a tamo stoji i danas. Svetoj Devoti u čast svake se godine 26. siječnja navečer pred njezinom crkvom spali jedan čamac uz veliki vatromet. Zaštitnica je Monaka, Korzike, kneževske obitelji Grimaldi i pomoraca. Posebno istaknuto mjesto legenda o svetoj Devoti zauzima u Kneževini Monako i u srcima njezinog stanovništva, u monegaškoj povijesti, kulturi, folkloru, književnosti, umjetnosti, glazbi, na kovanicama i na poštanskim markama. Na njezin spomendan, 27. siječnja, uz misu u katedrali Bezgrešnog začeća održava se i svečana procesija sa svetičinim relikvijama.